21042018 Trening u trudnoci

3

Kao sto vec napisah u postu Trudnoca sa Emmom, prva literatura koju sam dobila u klinici je bila kako trenirati u trudnoci. Naravno, podrazumijeva se da je uredna trudnoća, bez komplikacija.
Prvi savjet od babice je bio – radi Kegelove vjezbe! 2-4 x dnevno min, po 10ak minuta. Radi ih kad sjedis na poslu, kada cekas u redu u supermarketu, kada sjedis u metrou, samo radi! Jako su bitne za porod, oporavak i kontrolisanje mokrenja poslije poroda…

Kako inace volim jesti, morala sam trenirati da balansiram 🙂 Prije trudnoce sam bila prilicno redovna na treninzima (2-3x sedmicno), tako da mi nije bio problem nastaviti trenirati i u trudnoci. Sve do 7. mjeseca sam trenirala kao i inace s tim da samo nisam radila klasicne trbusnjake, nagle skokove i nisam trcala. Sve ostalo je savrseno funkcionisalo. Da, masine sa tezinom isto. Naravno to je sasvim ok ako je tijelo od ranije bilo aktivno i pripremljeno i treba paziti da se tezine dizu rukama, nogama a ne da se napreze stomak. Ja sam bas uzivala u treninzima a pored toga sam setala 1h skoro svaki dan (do posla i nazad).

Bila sam puna energije i stvarno mi je trening pomogao da se tako osjećam. Na početku, dok sam imala mučnine i bila preumorna, nisam trenirala ništa osim brzog hodanja do posla i nazad ali čim je ta faza prošla ja sam počela sa vježbama i osjećala se odlično.

Kontrole u klinici su prolazile ok, uz napomenu svaki put – Kegelove vjezbe! Trening za trudnice!…

Na ljeto smo otisli u Hrvatsku na more 3 sedmice i sedmicu u Bosnu. U Bosni mi je bilo jako vruće, nisam uopste mogla disati vani i sjećam se da sam jedva izdržala. Temperatura tih dana je bila oko 34’C, ne tako strašno obzirom da su prije toga bili toplotni udari, temperature i preko 40, a srecom nakon par dana je pala kisha i bilo je hladnije. Stvarno je tesko podnositi vrucinu u trudnoci. Nemoguce je disati a pogotovo nesto drugo raditi.

U Hr smo odlucili ostati duze da nakupimo energije za dugu zimu jer smo znali sta nas ceka a usput smo i naporno radili cijelu godinu tako da je to bila dobra odluka.
Tamo mi je bas prijalo. Zrak, more i plivanje a posebno jedna mala teretana na plaži gdje sam ujutro vježbala. Primijetila sam da me prolaznici malo čudno gledaju, onako sa stomakom na spravama, ali nisam se dala omesti. Super sam se osjećala.

Kada smo se vratili u Stokholm, počela sam ići na jogu za trudnice. Ta mi je joga tako divno ostala u sjećanju❤️ i preporučila bih je svakome, ne samo trudnicama. Posebno bih je preporučila ljudima koji imaju žestok svakodnevni tempo. Vježbe u kombinaciji sa meditacijom čine čuda. I uciteljica joge nas je isto opominjala – Kegel, Kegel, Kegel…
Treninzi su bili puni emocija, koncentracije na bebu, osluškivanja bebinog ritma u sinkronizaciji sa vježbama, savjeta, meditacije i posebno divnih žena koje su činile cijeli ambijent posebnim. Imali smo odličnu instruktoricu čiji glas i način pričanja je dodatno činio atmosferu tako opuštajućom.
Nekada sam nastavljala raditi i kod kuće uz YouTube;

Nakon joge, pred kraj trudnoće, krenula sam na vježbe u bazenu za trudnice. Kontala sam – sad sam već teška, tako da bolje da plutam :). Vježbe za trudnice u bazenu su bile vise zabava nego vježbe i bilo je smiješno vidjeti nas desetak loptica kako se trudimo da odradimo trening a voda i ‘tegovi’ nam nikako ne idu od ruke. Medjutim bilo je divno, bazen sa temperaturom vode od 32’C, prigusena svjetla, vjezbe i na kraju 10 min samo Kegelove vjezbe a poslije toga meditacija. I opet su nam ponovili – ne zaboravite vjezbati Kegelove vjezbe kod kuce, na poslu, gdje god i kad god stignete! Stavite alarm na tel da ne zaboravite! I slično…
Sa treninga.
To je bas bio lijep period posebno sto sam imala vremena da se posvetim sebi i bebi. Prva trudnoca je magicna i posebna kazu, a ja sam sigurna da je to istina.

Cesto sam slusala opustajucu muziku, meditirala. Na poslu smo imali treninge i ja sam nekad odlazila na meditaciju. Iako, priznajem, nisam jos dostigla taj nivo gdje se toliko uzivi u meditaciju da se iskljuci sve okolo, ipak mi je prijalo. Usput, jedan kolega sa posla je redovno putovao u Indiju i tamo se obucavao a onda nama drzao casove meditacije. Njegov glas, nacin kako prica, posvecenost i casovi koje je nama drzao su bili nesto posebno. Zavidim mu nekada na tome koliko se posvetio jogi i meditaciji i koliko je uspio dostici taj sklad i mir. Mozda nekada kad Emma poraste uzmem neki kurs joge!

Porod se priblizavao a babica opominjala – setnja, Kegel, sad vise nego ikad.

Pred porod sam se udebljala ukupno 9 kg i to je naravno sasvim individualno. Neke trudnice imaju vise vode u tijelu, neke se udebljaju jer imaju apetit za dvoje i sve je to dozvoljeno i normalno. Niti jedna trudnoca nije ista, kazu. Ja mislim da se nisam puno udebljala jer sam prva tri mjeseca imala problem da uopste jedem, tako da sam tada i omrsavila.

Samo 2 sedmice nakon poroda sam imala 2 kg manje nego kada sam ostala trudna. Stomaku ni traga! Osjecala sam se odlicno. Medjutim, dojenje trazi mnogo energije i mene je sada stigao apetit koji nisam imala tada. Sada jedem za dvoje, troje… Uvijek sam gladna i zedna. Slatko jedem vise nego ikada u zivotu. Udebljala sam se par kg i nadam se da ce na tome ostati.

Medjutim, sto je sigurno, vježbe i šetnja su mi pomogle da se osjećam kao leptir i da imam energije tokom trudnoće. Sjećam se da mnogi nisu vjerovali kad sam bila u 8. mjesecu kako hodam i kako se na meni ne vidi nikakav napor niti teret. Ledja me nisu boljela, osim ponekad krsta sto je pod dejstvom hormona kao priprema za porod.
Ustajanje navečer po 5-6 puta u vc mi nije smetalo i nije mi poremetilo ritam.
Moj način je bio da ulažem u sebe. Smatrala sam da šminka i odjeća nisu toliko bitne koliko unutrašnja pozitivna energija i toga sam se i pridržavala. Sve trudnice su lijepe i imaju sjaj a najbitnije je da se i same dobro osjećaju.

Teško je reci koliko mi je sve to pomoglo pri porodu. Kako da znam to uopste… da li bi bilo teze ili lakše da nisam vježbala..? Nemam sa cime uporediti, ali sam sigurna da mi je trening pomogao da se oporavim jako brzo. Pod ‘oporavim’ mislim na to da ne osjećam bolove i budem u stanju kretati se i brinuti o bebi. Naravno, traje jako dugo da se sve vrati na svoje mjesto. Kazu, traje koliko i trudnoća.
Odmah prvi dan nakon poroda sam šetala po bolnici. Tako su mi savjetovali. Poslušala sam i nije mi bio problem. Drugi dan su me već pitali jesam li šetala sto sam shvatila kao opomenu i dala se na posao :).
Sedmi dan smo sa Emmom prvi put šetali vani. Pola sata. Zima je bila, decembar, temperatura oko nule. Trudili smo se poslije toga da skoro svaki dan izadjemo prosetati sa njom. Mene je to bas osvježavalo a i Emma je bolje spavala.

Zao mi je sto nisam pisala redovno o treningu, određenim vježbama, momentima, ali eto i ovako ću se sjetiti nekada kad budem čitala. Emma je napunila 4 mjeseca, napreduje kao iz vode 🙂 a ja nemam problema da je nosim i mislim da od svega, trening mi je najviše pomogao upravo sada, da mogu izdržati nosati je, dizati, spuštati, a već sada nije nimalo lagana 🙂

Vjezbajte, trudite se da pozitivnu energiju probudite u sebi a ne da je trazite u okolini. ❤️ I ne zaboravite Kegela 🙂 (ako ga zaboravite, doci ce sam da vas podsjeti kad ne treba!) 😀

19042018 Prva prehlada

2

Prehladili smo seeee. 🙁

Biće da nas je prehladio nas mali drug Kinez sa trećeg sprata. Došli su nam u posjetu i bas smo se lijepo družili a dva dana poslije saznamo da je on bolestan. Znaci virus je bio tu.

Emmi se začepio nosic, hropti kad dishe i vidi se da je prehladjena. Temperatura nije prelazila preko 37.3 tako da se može reci i da nema temperaturu.

Pomagali smo joj tako da izvlačimo iz slinu nosića i stavljamo sprej. Inhalirali smo je i to je čini mi se sve sto smo radili da joj pomognemo. Stavili smo par knjiga pod noge od krevetića da joj podigne malo glavu tako da joj se slajm ne zaustavlja. Prehlada nam je poremetila malo plan; trebali smo na put pa smo morali odgoditi.

Sada sam ja prehladjena a i Senada je uhvatilo! Do ozdravljenja!… ❤️

12042018 Konačno sunce

4

Proljeće. Odmah sve zivnulo, ljudi, grad…

Danas smo Emma i ja šetale po gradu nakon prilično produktivnog dana. Za mamu koja se još uvijek snalazi u ulozi, uspjela sam uraditi masu kućnih poslova, spremiti se da izadjem, sa bebom se igrati svaki put dok je bila budna i uspavati je isto tako da spava koliko treba (jer je bebama rutina bitna). To se sve se ne desi često u jednom danu, uvijek nešto pobjegne u naredni dan!

Kad smo kod toga, nakon sto se Emma Una rodila rekla sam sebi da će prioriteti biti:

1. Nas dvije se dobro osjećamo, tj beba je zadovoljna a mama ima energije za bebu (naspavana)

2. Rucak skuhan

Ostalo manje vise.

Jako volim red u kući i slabo podnosim nered, čini me nervoznom sto je vjerovatno neki sindrom, ali sam sebi rekla da mi kuća neće biti prioritet. Nego, skrenula sam sa teme…

Prošetale smo a Senad nam se pridružio na trgu Kungsträdgården. Divan dan!

A Emma se danas prvi put prevrnula. Hop! 🙂

Svratili smo u Eataly i ugledali oradu! Naravno da smo odmah pomislili isto. Poguzije 🙂

Bila je bas ukusna, ne sjećam se odavno da sam jela sočniju i ukusniju mmm!

Divan dan!

10042018 Dok čekam budjenje

2

Tipična situacija majke, pretpostavljam. Krenula sam spavati i čujem je kako se budi, da li samo sanja pa će nastaviti ili će se probuditi da jede. Sjedim na ivici kreveta i čekam… a šta drugo nego uzeti telefon u ruke i citati svakakve gluposti.
Bar da zabilježim onda da smo danas išle na nas čas ‘Mama grupe’ gdje nam je dječji stomatolog pričao o higijeni usta kod beba. Zanimljivo je bilo. Bila su na kraju tri pravila:
1. Obroke jesti svaka 3h i bez grickalica (voća) između. Ovo vrijedi za veće bebe, par godina, kada prestanu dojiti. A sladoled, voće, Itd treba jesti uz obrok a ne između…
2. Četkati zubiće od prvog dana kada se pojave
3. Fluor

I na kraju smo nas 6-7 mama sa svojim četveromjesečnim bebama razmijenile po koju riječ, iskustvo i razišle se sretne i zadovoljne. 🙂
Fun fact: Ispade da jedino Emma spava u svom krevetiću i navece u 7 h (uglavnom) zaspe. Druge mame su mi rekle da bolje da im to ne govorim…. i jeste! Da se ne bi pokvarila!

Naravno, probudila se 😊
Usput, danas je gundjala u kolicima dok smo se vozile prema klinici, prvi put da je tako ‘galamila’ iz kolica a inače je otkrila da zna galamiti ovih dana pa to ponosno i pokazuje 😊😍

Chevre salata (salata sa kozjim sirom)

6

Volim hranu i volim i praviti razna jela, pogotovo eksperimentisati. Zadnjih 4 mjeseca nisam jela masu stvari koje volim zbog bebe, jer je imala grčeve i odredjene namirnice se ne preporučuju jer kroz mlijeko mogu da joj pogoršaju stanje.
Tako sam danas pozeljela Chevre salatu! Njam. Nisam dobra sa količinama jer ja to uglavnom od oka ali otprilike za dvoje bi bilo ovako:

Chevre sir 200 gr
Rikola, baby špinat, paradajz, malo luka (pola glavice ili jedan mladi luk), pola jabuke (nasjeckati na listove), cikla (gotova iz tegle), rotkvice, šaka oraha.
Sve to izmiješati i preliti sa sosom koji ste prethodno pripremili. Sos:
3 velike kasike maslinovog ulja
1 velika kasika vinskog octa
1 velika kasika meda
1 mala kasicica dijon senfa (ili običnog)

Izrezati kruh (bageti) na šnite, izrezati Chevre na deblje šnite (1 cm) i poredati po kruhu. Zapeći u rerni dok sir ne porumeni i ne počne se topiti.

Poredati šnite po salati i servirati! (Krompir /delikates/ na slici sam dodala jer smo bili prilično gladni a prije salate je tako dobro sjela supa od tikve)

Prijatno! 😍

29032018 Bebe i mirisi

5

Čitam pitanja mama na fb koje traže preporuke za neke proizvode za bebe i između ostalog se nadje i želja ‘da lijepo mirise’ krema, šampon…

Prije nego se Emma rodila sam bas bila neinformisana a nije me ni zanimalo sve sto nosi trudnoća i beba. Valjda tek kad se nadjes u tome onda možeš da učiš, razumiješ i otkriješ jedan novi svijet, svijet trudnica i beba.

Kako sam se u tom novom svijetu nasla u Švedskoj, prihvatila sam zdravo za gotovo masu stvari koje sam dobila kao savjet od babica u trudnoći i poslije. Nekako i u trudnoći i sa malom bebom ovdje postoje neki standardi. Svi znaju za jednu kremu koja se koristi za odredjenu stvar npr i nema puno lutanja, možda da imaju 2-3 alternative i to je to. Sve je provjereno, testirano i ako slučajno promašite savjet babice, apotekar će vam znati reci…

Medjutim ono sto je poznato je da bebe ne podnose mirise. Ja ih nisam podnosila u trudnoći i koristila sam samo preparate bez mirisa; šampon, losion, kremu za ruke, prasak za veš, omekšivač… U kozmetičkom salonu kada vide trudnicu automatski prilagode tretman da nema mirisa. Tako isto i proizvodi za male bebe, uglavnom su bez mirisa tj. to se podrazumijeva.

I kada tako živiš u tom ‘balonu’ i podrazumijeva se da bebu nećeš izlagati mirisima, onda mi je tako čudno bilo pročitati da mame traže preporuke za proizvode ‘koji lijepo mirisu’.

Usput, ima li ista ljepše od mirisa bebe?! ❤️

Ima li neko ko se bolje razumije pa da nam svima pojasni šta je ustvari ispravno?

Trudnoća sa Emmom

4

Emma se rodila nakon 37 sedmica i 6 dana. Uvijek sam se pitala zašto trudnice pričaju u sedmicama i zadaju mi muke da računam, ali to je jednostavno tako. Razvoj ploda se prati iz sedmice u sedmicu i zbog toga sedmice postanu bitne. Sigurno postoji još mnogo objasnjenja zasto… (please napisi u komentar ako znaš 🙂 )

Kada sam prvi put otišla u kliniku (MC) Mamma Mia u Stockholmu, samo su me registrirali i dali mi plan posjeta s tim da tek nakon 3 mjeseca radim test i ultrazvuk. Malo mi je to bilo cudno obzirom da se kod nas utzv radi odmah ali u Swe kazu da nije dobro raditi ga cesto i da zato rade samo jedan utzv, u petom mjesecu a ovaj u trecem je mogucnost s tim da nije obavezan. Prakticno mozes doci do poroda sa samo jednim utzv.

To sto mi je isto bilo cudno je da, ako nema nekih komplikacija, ovdje sve vrijeme ides na preglede kod babica, a ne kod doktora. Tako sam dosla do poroda a da me doktor nije pregledao. Medjutim, umirila me cinjenica da su babice specijalizovane samo za vodjenje trudnoce i jos posebno imaju babice koje samo rade ultrazvuk. Iako je djelovalo povrsno, ipak je to jedan sistem koji funkcionise. U slucaju nekih komplikacija, oni znaju sta rade i gdje te salju… a inače trudnoću smatraju prirodnim stanjem oko kojeg ne treba bespotrebno paničariti.

Tako sam dobila plan posjeta za cijelu trudnocu, datume, svoju babicu Ann Sofi, kalendar i prvu literaturu – Kako trenirati u trudnoci!

Da, upravo tako. Medju prvim stvarima koje sam dobila kao uputu je bilo kako da treniram. O tome cu posebno pisati u jednom od postova.

Mogu reci da sam imala jako lijepu trudnocu (mart-decembar 2017) i usput sam cijelo vrijeme radila, a samo zadnji mjesec sam radila 50% radnog vremena i bukvalno sam sa posla otišla roditi. Udebljala sam se ukupno 9 kg.

Prva tri mjeseca mi je bilo muka od mirisa svih vrsta, ali nisam povracala. Smrdilo mi je sve, hrana, prodavnica, ljudi, bas sve i nisam mogla ni jesti osim suhi sendvic, junk food kao npr McDonalds ili slicno i to vani a nikako gdje svi jedu. Zato sam na pocetku i izgubila 2-3 kg a onda se nisam puno u konacnici udebljala. Znam i da sam bila umorna vise nego ikad. Dodjem sa posla i zaspem. Nisam mogla izdržati do 8 navečer nekad. Tada sam ustvari bila najumornija.

Zadnja dva mjeseca ili bolje reci 1.5 je postalo naporno jer sam dobila kolestazu – svrab po tabanima navecer zbog cega nisam mogla spavati. To je jedan od simptoma poremecaja neke(?) vrijednosti u jetri koja se poremeti sa trudnocom i koju treba kontrolisati. Ako je u normali, sto je kod mene bio slucaj, onda nije opasno. Medjutim nisam mogla spavati po noci jer kao da me stotinu komaraca izujedalo za stopala, pa sam zato dobila bolovanje 50% zadnjih mjesec dana, kako bih radila samo pola radnog vremena i odmarala/spavala po danu. Odmah je postalo puno bolje i lakse.
Boljeli su me i zglobovi na rukama. Rekli su mi da je to zbog tecnosti u tijelu koja pritisne jedan nerv (Karpal tunel sindrom) zbog cega se osjeti bol u zglobu shake i cak slabost u saci pri podizanju predmeta. Nisam bas puno bila otecena ali eto ipak voda u tijelu se nakuplja i čini svoje.

Iako je doktorica koja me poslala na bolovanje rekla – trudnoca nije hodanje po laticama, ipak mislim da je moja trudnoca bila lijepa i bez nekih problema.

Imala sam sreću da nisam dobila strije. Citala sam da su strije hormonalne prirode i kažu da nikakva krema ne pomaze ako hormoni odluče da ih dobiješ, ali sam ipak cijelu trudnoću mazala kremu protiv strija od Vichy. Trebalo mi je možda 4 pakovanja za cijelu trudnoću.

Nisam puno oticala, ali ipak su noge bile teške a posebno ako se radi sjedeći posao kao u mom slučaju, a mislim da je isto i sa stojećim poslovima ili duzim hodanjem. Težina u nogama je neizostavan dio trudnoće i najljepše je podignuti noge na naslonjač kauča i odmoriti. Uz to super dodju i masaže stopala ko ima tu sreću 🙂
Usput, na jogi za trudnice smo dobili zadaću da svaki dan moramo dobiti masažu stopala. Ne znam koliko da mrziš domaće zadaće, tu zadaću moraš voljeti! 🙂

Ono sto je meni puno pomoglo i sto bih definitivno preporučila svim trudnicama jeste da nose čarape protiv oticanja nogu. Naravno, nikakve čarape ne mogu otkloniti oticanje ali ga mogu smanjiti i učiniti da se bolje osjećate. Mislim da je manji i rizik da iskoče vene na nogama! U svakom slučaju meni su dobro došle. Dugo sam ih nosila, tokom ljeta najlonke a kad je došla zima onda one pamučne.

Odjeću sam pokušavala kupovati ležernu i koja će mi poslužiti i kasnije. Ali nekoliko farmerica i helanki za trudnice su bili najudobniji komadi. Helanke nosim i sada 🙂

Nakon sto je prošlo prvo tromjesečje počela sam jesti opet normalno svu hranu. Nisam imala apetit za dvoje, kao sto slušam druge trudnice da znaju imati, ali sam imala potrebu da jedem nar! Non stop! Kamion nara sam pojela :)! Zato mislim i da su mi bile dobre vrijednosti na kontrolama. Pri kraju trudnoće mi se puno pilo mlijeko. Ostala hrana tu i tamo a ono sto nisam smjela jesti mi se bas jelo – sushi! Iako mislim da se ne bi ništa dogodilo i da sam jela normalni sushi ipak sam kupovala vegetarijanski.

Trudnoću sam pratila kroz aplikaciju Preglife. Bas me zanima ima li kod nas nešto slično?! Aplikacija je odlična jer je cijeli Swe sistem koji se odnosi na ženu u trudnoći uvezan. Kroz aplikaciju se prati svaka sedmica ali aplikacija opominje i kada je vrijeme da se pošalje papirologija u osiguranje za porodiljno, kada treba početi pripremati torbu za bolnicu i šta da se nadje u toj torbi, koje apoteke imaju startbox za bebe, vauceri za trudnice, checklist za stvari koje treba pripremiti prije nego beba dodje (kao npr kolica, autosjedalica, stol za presvlačenje…) Kasnije se kroz istu app nastavlja pratiti bebin razvoj.

Zao mi je sto nisam pisala tokom trudnoće pa da mi ostane vise detalja zabilježeno. To je jedan poseban period u životu i želim ga pamtiti. Ovaj post će nadomjestiti da se barem sjetim ukratko kad kasnije pročitam…
A možda napišem još detalja kasnije…

Najljepše od svega je sto sam imala nekoliko trudnica oko sebe sa kojima sam mogla razmjenjivati iskustva te nisam smarala ostale svojim pričama koje ionako niko ne razumije ko nije u toj situaciji – ili su mu takve price dosadne. Imala sam svoju Ivu, punu savjeta i iskustva sa prvim djetetom, a sada smo se pratile u samo par sedmica razlike i razmjenjivale iskustva, pričale, davale jedna drugoj shopping tips, išle zajedno na jogu, pričale ujutro na putu do posla… neprocjenjivo!
Želim svim budućim mamama ovakvo i ljepše iskustvo! Zar nismo posebne!

PS: Samo je važno opustiti se i slušati svoje tijelo. Svaka trudnoća je drugačija a tijelo samo daje signale šta mu odgovara a šta ne.

Moze li beba biti predebela?!

3

Senad i ja smo maštali o bebi koja će nositi stramplice i noge će joj biti sve u slauficima! I kupili smo te stramplice a nije se bila ni rodila.
Dva mjeseca nakon poroda smo ponosno gledali te preslatke none!
Medjutim, odjednom (3 mjeseca) smo počeli dobijati komentare da je beba predebela i da pripazimo. (?)

Beba koja isključivo doji ne može biti predebela, samo može biti preslatka!

Na klinici nam kažu: Super! Sve je super! I gledam zadovoljno graf njenog razvoja.

Medjutim, neki su zabrinuti da je predebela i daju mi savjet da joj dajem jednu turu caj umjesto dojenja. Naravno – ova instrukcija dolazi iz Bosne, gdje je upitno koliko pedijatri čitaju i rade update svoje struke! Čitam i komentare mama u BiH koje su jadne dobile zaista takve instrukcije i opet različite pa na kraju utjehu nadju savjetujući se medjusobno.
Samo mogu biti sretna da nisam u BiH i da ne moram imati dileme i nejasne ili pogrešne savjete a da ne kažem tek ‘savjete’ iz okoline.

Otprilike ovako kaže struka: Bebe koje isključivo doje u početku napreduju brže nego bebe koje se prehranjuju. Iako dobijaju vise na težini, apsolutno nema povezanosti sa pretilošću kasnije kod starije dobi djeteta.
Opasno je djetetu izbjegavati dati jesti i pokušavati produžiti vremena između dojenja ili uvesti vodu/caj. Beba jede koliko joj treba i sve te masne stanice koje nastanu su jako bitne za razvoj bebe i posebno razvoj moždanih ćelija.
Majčino mlijeko je perfektna hrana, nema praznih kalorija i nije ovisno/pod uticajem onoga sto majka jede.
Do 6. mjeseca beba treba da isključivo doji s tim da se od 4. mjeseca može početi uvoditi hrana (ovo još nismo počeli pa je to posebno poglavlje koje treba istražiti kako i koliko).
Prema tome, drage mame, uživajte u tim slatkim slauficima i jastučićima jer brzo će nestati, čim beba počne da puže i hoda.

Prebrzo prolaze dani, pisacu pa da ostanu

4

Otkako se Emma rodila prošlo je 3,5 mjeseca. Kada vidim slike, ona se potpuno promijenila a meni sve kao da se desilo jučer i već mi je zao sto dani tako brzo prolaze. Već mi neke stvari iščezavaju iz sjećanja a to je ono sto najmanje želim. Zato ću ih zapisati.

Ima još jedna stvar zbog koje želim pisati – neki detalji mi kasnije mogu ponovo zatrebati.

Cesto čitam pitanja i dileme roditelja na fb grupama i mislim da je dobro dobiti nekad komentar ili savjet a isto tako i moje iskustvo možda pomogne nekome ko se nadje u istoj situaciji.

Ovdje u Švedskoj su ipak malo drugačija pravila, možda nekome neki savjet dobro dodje. Ja nisam bas imala puno iskustva sa bebama u BiH, tj nisam ga imala nikako pa ne znam za mnoge situacije kakve su preporuke ali se nekada iznenadim koliko se razlikuju.

Ali, kao sto rekoh, najveći cilj je da mi ostane slovo da se sjetim i pročitam.

Slavna scena sa Marilyn Monroe i jos ponesto

5

Sta ja znam o ovoj sceni sa Marilyn – skoro nista osim sto sam je vidjela hiljade puta, a cak nisam sigurna ni da sam gledala film. I jos mladje generacije, koje nisu imala strpljenja gledati stare filmove, sigurno znaju za ovu scenu. Ikona jednostavno!
Sad opet dolazim do onog pitanja – mentalitet. Ili je to spremnost za biznis, ko ce ga znati. Ali nas narod je spreman da sve vidi crno. Kada neko okreci u bijelo, eh onda je dosadno bijelo, fali boja. Ako su tu boje, ko ce gledati tako shareno uvijek. Nikad zadovoljni. Nema veze sto nismo zadovoljni, ali hajmo traziti prednost u tome i predstaviti je tako i drugome. Mi smo skloni da uvijek trazimo nedostatke, budemo negativni, a kao takvi, samo privlacimo jos vece breme negativnosti na sebe – karma.
Ne znamo prodati nista, cist vazduh, rijeke, planine, historiju, kulturu, a pored tempa zivota koji postaje sve dinamicniji, usudimo se reci i da nam je dosadno. Ispricana prica…

I tako prije nekoliko, tj. u novembru hodam cestama New York City-a. Ma divno, bas kao u filmovima. Sve isto. Osim sto smrdi, prljavo je i jos na to sve smece navece svi izbace na cestu – da povratis. A kad naidjes na ove mreze ispod kojih je ili metro ili kanalizacija i cesto se vidi i dim ili isparavanje iz njih, onda bas tesko izdrzis da ne povratis. Pogotovo ove vece, gdje treba 2-3 koraka da je prodjes i ostane ti ‘miomiris’ u nosu. A jos novembar, tj skoro decembar i zima, kako li je kad ugrije?!
marilyn-monroe_white-dress

Cim sam ovo “iskusila”, sjetila sam se slavne scene sa Marilyn. Doduse, mozda tada nije smrdilo pa je izdrzala snimanje (jer odozdo stvarno pushe, sto donosi sve mirise podzemlja…). Sigurna sam da nije bas poznato da mjesto gdje je snimljena ova scena smrdi i da je fuj. Bitno je dati na znanje ono od cega se stice slava i novac.

A Amerikanci… stekla sam dojam da im je mozak ispran nekom idejom koje nema ni blizu u stvarnom zivotu, ali za koju se bore, zive i misle da im je dobro. Mogu samo reci da je u prosjeku u Bosni bolje! Ne pricam o onim ljudima koji su zaista se snashli i iskoristili propuste sistema da bi se obogatili ili koji imaju zaista dobre poslove (opet lici na Bosnu 🙂 ), iako nemaju zivota. Govorim o nekoj srednjoj klasi ili onima sto su na minimalcu. Ovi na minimalcu su tuga cemer i jad a djelovalo mi je da ih je najvise. Kazu da je najbolje biti na socijali,te da mnogi to koriste, ali je to nesto sto sam samo cula.

Suits

Da se vratim opet u New York City – cekam tako da vidim Harvey-a iz Suits, ili Carrie Bradshaw iz Sex i grad, medjutim ni blizu. Ne mislim bukvalno, nego ljude slicne njima jer mi tako zamisljamo Njujork, zar ne? Ma kakvi, grad je pun ljudi sa zalosnim facama tj licima na kojima se vidi koliko su istroseni, ruku koje imaju hrastovu koru kao kozu, misheva i najzad turista sto slikaju i dive se. I tako redom na Broadway, 5th Avenue, svugdje…
Nigdje sredjene osobe, biznismena, zene poput Carrie… A uporno sam shetala po Manhattan, hotel je bio odmah kraj finansijskog dijela Wall Street, medjutim nista.
Carrie-Bradshaw-thumb

Da budem sad i ja pozitivna, grad ima energiju, lijepe mostove, svjetla i saobracaj koji ti daju energiju u pola noci ili dana i sve zajedno je taj dojam iz filmova, ali ova druga strana o kojoj gore napisah mi je ipak ostavila jaci dojam, valjda zato sto mi niko nije rekao i nikad nisam ocekivala tako nesto. A to je upravo to – prica, promocija, na kojoj bi mi mogli zacas postati Svicarska da je znamo prodati kao Ameri!!!

IMG_20151128_012045

Kao osoba koja se izvinjava ako nesto pogrijesi, roditelji valjda tako lijepo odgojili, mada to nije nikakva prednost u danasnjem drustvu, osjecam da NYC trazi izvinjenje za ovakav post. 🙂 Sorry NYC, ipak je bilo lijepo te vidjeti!