Trudnoća sa Emmom

5

Emma se rodila nakon 37 sedmica i 6 dana. Uvijek sam se pitala zašto trudnice pričaju u sedmicama i zadaju mi muke da računam, ali to je jednostavno tako. Razvoj ploda se prati iz sedmice u sedmicu i zbog toga sedmice postanu bitne. Sigurno postoji još mnogo objasnjenja zasto… (please napisi u komentar ako znaš 🙂 )

Kada sam prvi put otišla u kliniku (MC) Mamma Mia u Stockholmu, samo su me registrirali i dali mi plan posjeta s tim da tek nakon 3 mjeseca radim test i ultrazvuk. Malo mi je to bilo cudno obzirom da se kod nas utzv radi odmah ali u Swe kazu da nije dobro raditi ga cesto i da zato rade samo jedan utzv, u petom mjesecu a ovaj u trecem je mogucnost s tim da nije obavezan. Prakticno mozes doci do poroda sa samo jednim utzv.

To sto mi je isto bilo cudno je da, ako nema nekih komplikacija, ovdje sve vrijeme ides na preglede kod babica, a ne kod doktora. Tako sam dosla do poroda a da me doktor nije pregledao. Medjutim, umirila me cinjenica da su babice specijalizovane samo za vodjenje trudnoce i jos posebno imaju babice koje samo rade ultrazvuk. Iako je djelovalo povrsno, ipak je to jedan sistem koji funkcionise. U slucaju nekih komplikacija, oni znaju sta rade i gdje te salju… a inače trudnoću smatraju prirodnim stanjem oko kojeg ne treba bespotrebno paničariti.

Tako sam dobila plan posjeta za cijelu trudnocu, datume, svoju babicu Ann Sofi, kalendar i prvu literaturu – Kako trenirati u trudnoci!

Da, upravo tako. Medju prvim stvarima koje sam dobila kao uputu je bilo kako da treniram. O tome cu posebno pisati u jednom od postova.

Mogu reci da sam imala jako lijepu trudnocu (mart-decembar 2017) i usput sam cijelo vrijeme radila, a samo zadnji mjesec sam radila 50% radnog vremena i bukvalno sam sa posla otišla roditi. Udebljala sam se ukupno 9 kg.

Prva tri mjeseca mi je bilo muka od mirisa svih vrsta, ali nisam povracala. Smrdilo mi je sve, hrana, prodavnica, ljudi, bas sve i nisam mogla ni jesti osim suhi sendvic, junk food kao npr McDonalds ili slicno i to vani a nikako gdje svi jedu. Zato sam na pocetku i izgubila 2-3 kg a onda se nisam puno u konacnici udebljala. Znam i da sam bila umorna vise nego ikad. Dodjem sa posla i zaspem. Nisam mogla izdržati do 8 navečer nekad. Tada sam ustvari bila najumornija.

Zadnja dva mjeseca ili bolje reci 1.5 je postalo naporno jer sam dobila kolestazu – svrab po tabanima navecer zbog cega nisam mogla spavati. To je jedan od simptoma poremecaja neke(?) vrijednosti u jetri koja se poremeti sa trudnocom i koju treba kontrolisati. Ako je u normali, sto je kod mene bio slucaj, onda nije opasno. Medjutim nisam mogla spavati po noci jer kao da me stotinu komaraca izujedalo za stopala, pa sam zato dobila bolovanje 50% zadnjih mjesec dana, kako bih radila samo pola radnog vremena i odmarala/spavala po danu. Odmah je postalo puno bolje i lakse.
Boljeli su me i zglobovi na rukama. Rekli su mi da je to zbog tecnosti u tijelu koja pritisne jedan nerv (Karpal tunel sindrom) zbog cega se osjeti bol u zglobu shake i cak slabost u saci pri podizanju predmeta. Nisam bas puno bila otecena ali eto ipak voda u tijelu se nakuplja i čini svoje.

Iako je doktorica koja me poslala na bolovanje rekla – trudnoca nije hodanje po laticama, ipak mislim da je moja trudnoca bila lijepa i bez nekih problema.

Imala sam sreću da nisam dobila strije. Citala sam da su strije hormonalne prirode i kažu da nikakva krema ne pomaze ako hormoni odluče da ih dobiješ, ali sam ipak cijelu trudnoću mazala kremu protiv strija od Vichy. Trebalo mi je možda 4 pakovanja za cijelu trudnoću.

Nisam puno oticala, ali ipak su noge bile teške a posebno ako se radi sjedeći posao kao u mom slučaju, a mislim da je isto i sa stojećim poslovima ili duzim hodanjem. Težina u nogama je neizostavan dio trudnoće i najljepše je podignuti noge na naslonjač kauča i odmoriti. Uz to super dodju i masaže stopala ko ima tu sreću 🙂
Usput, na jogi za trudnice smo dobili zadaću da svaki dan moramo dobiti masažu stopala. Ne znam koliko da mrziš domaće zadaće, tu zadaću moraš voljeti! 🙂

Ono sto je meni puno pomoglo i sto bih definitivno preporučila svim trudnicama jeste da nose čarape protiv oticanja nogu. Naravno, nikakve čarape ne mogu otkloniti oticanje ali ga mogu smanjiti i učiniti da se bolje osjećate. Mislim da je manji i rizik da iskoče vene na nogama! U svakom slučaju meni su dobro došle. Dugo sam ih nosila, tokom ljeta najlonke a kad je došla zima onda one pamučne.

Odjeću sam pokušavala kupovati ležernu i koja će mi poslužiti i kasnije. Ali nekoliko farmerica i helanki za trudnice su bili najudobniji komadi. Helanke nosim i sada 🙂

Nakon sto je prošlo prvo tromjesečje počela sam jesti opet normalno svu hranu. Nisam imala apetit za dvoje, kao sto slušam druge trudnice da znaju imati, ali sam imala potrebu da jedem nar! Non stop! Kamion nara sam pojela :)! Zato mislim i da su mi bile dobre vrijednosti na kontrolama. Pri kraju trudnoće mi se puno pilo mlijeko. Ostala hrana tu i tamo a ono sto nisam smjela jesti mi se bas jelo – sushi! Iako mislim da se ne bi ništa dogodilo i da sam jela normalni sushi ipak sam kupovala vegetarijanski.

Trudnoću sam pratila kroz aplikaciju Preglife. Bas me zanima ima li kod nas nešto slično?! Aplikacija je odlična jer je cijeli Swe sistem koji se odnosi na ženu u trudnoći uvezan. Kroz aplikaciju se prati svaka sedmica ali aplikacija opominje i kada je vrijeme da se pošalje papirologija u osiguranje za porodiljno, kada treba početi pripremati torbu za bolnicu i šta da se nadje u toj torbi, koje apoteke imaju startbox za bebe, vauceri za trudnice, checklist za stvari koje treba pripremiti prije nego beba dodje (kao npr kolica, autosjedalica, stol za presvlačenje…) Kasnije se kroz istu app nastavlja pratiti bebin razvoj.

Zao mi je sto nisam pisala tokom trudnoće pa da mi ostane vise detalja zabilježeno. To je jedan poseban period u životu i želim ga pamtiti. Ovaj post će nadomjestiti da se barem sjetim ukratko kad kasnije pročitam…
A možda napišem još detalja kasnije…

Najljepše od svega je sto sam imala nekoliko trudnica oko sebe sa kojima sam mogla razmjenjivati iskustva te nisam smarala ostale svojim pričama koje ionako niko ne razumije ko nije u toj situaciji – ili su mu takve price dosadne. Imala sam svoju Ivu, punu savjeta i iskustva sa prvim djetetom, a sada smo se pratile u samo par sedmica razlike i razmjenjivale iskustva, pričale, davale jedna drugoj shopping tips, išle zajedno na jogu, pričale ujutro na putu do posla… neprocjenjivo!
Želim svim budućim mamama ovakvo i ljepše iskustvo! Zar nismo posebne!

PS: Samo je važno opustiti se i slušati svoje tijelo. Svaka trudnoća je drugačija a tijelo samo daje signale šta mu odgovara a šta ne.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *