21042018 Trening u trudnoci

Kao sto vec napisah u postu Trudnoca sa Emmom, prva literatura koju sam dobila u klinici je bila kako trenirati u trudnoci. Naravno, podrazumijeva se da je uredna trudnoća, bez komplikacija.
Prvi savjet od babice je bio – radi Kegelove vjezbe! 2-4 x dnevno min, po 10ak minuta. Radi ih kad sjedis na poslu, kada cekas u redu u supermarketu, kada sjedis u metrou, samo radi! Jako su bitne za porod, oporavak i kontrolisanje mokrenja poslije poroda…

Kako inace volim jesti, morala sam trenirati da balansiram 🙂 Prije trudnoce sam bila prilicno redovna na treninzima (2-3x sedmicno), tako da mi nije bio problem nastaviti trenirati i u trudnoci. Sve do 7. mjeseca sam trenirala kao i inace s tim da samo nisam radila klasicne trbusnjake, nagle skokove i nisam trcala. Sve ostalo je savrseno funkcionisalo. Da, masine sa tezinom isto. Naravno to je sasvim ok ako je tijelo od ranije bilo aktivno i pripremljeno i treba paziti da se tezine dizu rukama, nogama a ne da se napreze stomak. Ja sam bas uzivala u treninzima a pored toga sam setala 1h skoro svaki dan (do posla i nazad).

Bila sam puna energije i stvarno mi je trening pomogao da se tako osjećam. Na početku, dok sam imala mučnine i bila preumorna, nisam trenirala ništa osim brzog hodanja do posla i nazad ali čim je ta faza prošla ja sam počela sa vježbama i osjećala se odlično.

Kontrole u klinici su prolazile ok, uz napomenu svaki put – Kegelove vjezbe! Trening za trudnice!…

Na ljeto smo otisli u Hrvatsku na more 3 sedmice i sedmicu u Bosnu. U Bosni mi je bilo jako vruće, nisam uopste mogla disati vani i sjećam se da sam jedva izdržala. Temperatura tih dana je bila oko 34’C, ne tako strašno obzirom da su prije toga bili toplotni udari, temperature i preko 40, a srecom nakon par dana je pala kisha i bilo je hladnije. Stvarno je tesko podnositi vrucinu u trudnoci. Nemoguce je disati a pogotovo nesto drugo raditi.

U Hr smo odlucili ostati duze da nakupimo energije za dugu zimu jer smo znali sta nas ceka a usput smo i naporno radili cijelu godinu tako da je to bila dobra odluka.
Tamo mi je bas prijalo. Zrak, more i plivanje a posebno jedna mala teretana na plaži gdje sam ujutro vježbala. Primijetila sam da me prolaznici malo čudno gledaju, onako sa stomakom na spravama, ali nisam se dala omesti. Super sam se osjećala.

Kada smo se vratili u Stokholm, počela sam ići na jogu za trudnice. Ta mi je joga tako divno ostala u sjećanju❤️ i preporučila bih je svakome, ne samo trudnicama. Posebno bih je preporučila ljudima koji imaju žestok svakodnevni tempo. Vježbe u kombinaciji sa meditacijom čine čuda. I uciteljica joge nas je isto opominjala – Kegel, Kegel, Kegel…
Treninzi su bili puni emocija, koncentracije na bebu, osluškivanja bebinog ritma u sinkronizaciji sa vježbama, savjeta, meditacije i posebno divnih žena koje su činile cijeli ambijent posebnim. Imali smo odličnu instruktoricu čiji glas i način pričanja je dodatno činio atmosferu tako opuštajućom.
Nekada sam nastavljala raditi i kod kuće uz YouTube;

Nakon joge, pred kraj trudnoće, krenula sam na vježbe u bazenu za trudnice. Kontala sam – sad sam već teška, tako da bolje da plutam :). Vježbe za trudnice u bazenu su bile vise zabava nego vježbe i bilo je smiješno vidjeti nas desetak loptica kako se trudimo da odradimo trening a voda i ‘tegovi’ nam nikako ne idu od ruke. Medjutim bilo je divno, bazen sa temperaturom vode od 32’C, prigusena svjetla, vjezbe i na kraju 10 min samo Kegelove vjezbe a poslije toga meditacija. I opet su nam ponovili – ne zaboravite vjezbati Kegelove vjezbe kod kuce, na poslu, gdje god i kad god stignete! Stavite alarm na tel da ne zaboravite! I slično…
Sa treninga.
To je bas bio lijep period posebno sto sam imala vremena da se posvetim sebi i bebi. Prva trudnoca je magicna i posebna kazu, a ja sam sigurna da je to istina.

Cesto sam slusala opustajucu muziku, meditirala. Na poslu smo imali treninge i ja sam nekad odlazila na meditaciju. Iako, priznajem, nisam jos dostigla taj nivo gdje se toliko uzivi u meditaciju da se iskljuci sve okolo, ipak mi je prijalo. Usput, jedan kolega sa posla je redovno putovao u Indiju i tamo se obucavao a onda nama drzao casove meditacije. Njegov glas, nacin kako prica, posvecenost i casovi koje je nama drzao su bili nesto posebno. Zavidim mu nekada na tome koliko se posvetio jogi i meditaciji i koliko je uspio dostici taj sklad i mir. Mozda nekada kad Emma poraste uzmem neki kurs joge!

Porod se priblizavao a babica opominjala – setnja, Kegel, sad vise nego ikad.

Pred porod sam se udebljala ukupno 9 kg i to je naravno sasvim individualno. Neke trudnice imaju vise vode u tijelu, neke se udebljaju jer imaju apetit za dvoje i sve je to dozvoljeno i normalno. Niti jedna trudnoca nije ista, kazu. Ja mislim da se nisam puno udebljala jer sam prva tri mjeseca imala problem da uopste jedem, tako da sam tada i omrsavila.

Samo 2 sedmice nakon poroda sam imala 2 kg manje nego kada sam ostala trudna. Stomaku ni traga! Osjecala sam se odlicno. Medjutim, dojenje trazi mnogo energije i mene je sada stigao apetit koji nisam imala tada. Sada jedem za dvoje, troje… Uvijek sam gladna i zedna. Slatko jedem vise nego ikada u zivotu. Udebljala sam se par kg i nadam se da ce na tome ostati.

Medjutim, sto je sigurno, vježbe i šetnja su mi pomogle da se osjećam kao leptir i da imam energije tokom trudnoće. Sjećam se da mnogi nisu vjerovali kad sam bila u 8. mjesecu kako hodam i kako se na meni ne vidi nikakav napor niti teret. Ledja me nisu boljela, osim ponekad krsta sto je pod dejstvom hormona kao priprema za porod.
Ustajanje navečer po 5-6 puta u vc mi nije smetalo i nije mi poremetilo ritam.
Moj način je bio da ulažem u sebe. Smatrala sam da šminka i odjeća nisu toliko bitne koliko unutrašnja pozitivna energija i toga sam se i pridržavala. Sve trudnice su lijepe i imaju sjaj a najbitnije je da se i same dobro osjećaju.

Teško je reci koliko mi je sve to pomoglo pri porodu. Kako da znam to uopste… da li bi bilo teze ili lakše da nisam vježbala..? Nemam sa cime uporediti, ali sam sigurna da mi je trening pomogao da se oporavim jako brzo. Pod ‘oporavim’ mislim na to da ne osjećam bolove i budem u stanju kretati se i brinuti o bebi. Naravno, traje jako dugo da se sve vrati na svoje mjesto. Kazu, traje koliko i trudnoća.
Odmah prvi dan nakon poroda sam šetala po bolnici. Tako su mi savjetovali. Poslušala sam i nije mi bio problem. Drugi dan su me već pitali jesam li šetala sto sam shvatila kao opomenu i dala se na posao :).
Sedmi dan smo sa Emmom prvi put šetali vani. Pola sata. Zima je bila, decembar, temperatura oko nule. Trudili smo se poslije toga da skoro svaki dan izadjemo prosetati sa njom. Mene je to bas osvježavalo a i Emma je bolje spavala.

Zao mi je sto nisam pisala redovno o treningu, određenim vježbama, momentima, ali eto i ovako ću se sjetiti nekada kad budem čitala. Emma je napunila 4 mjeseca, napreduje kao iz vode 🙂 a ja nemam problema da je nosim i mislim da od svega, trening mi je najviše pomogao upravo sada, da mogu izdržati nosati je, dizati, spuštati, a već sada nije nimalo lagana 🙂

Vjezbajte, trudite se da pozitivnu energiju probudite u sebi a ne da je trazite u okolini. ❤️ I ne zaboravite Kegela 🙂 (ako ga zaboravite, doci ce sam da vas podsjeti kad ne treba!) ?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *