Data is new oil

2

Danas sam slusala odlicno predavanje na Ekonomskom fakultetu u Stockholmu.Predavanje je drzao Robert Le Blanc, Senior Vice President u IBM Cloud na temu Radical Business Transformation in the Cognitive Era. Nisam bas mislila da ce me tako oduseviti, ali sam bas izasla sa predavanja inspirisana. WOW! A posto niko nema strpljenja da slusa sta sam cula, moracu sa vama ovdje podijeliti 🙂 usput da ostane da se podsjetim.

20151103_154003

Data is new oil, tako jednostavno covjek sve objasni.
Generation shift – jedna 28ogodisnjakinja kao designer mnogo vise vrijedi u IBM-u od dizajnera sa 25 g iskustva u toj firmi.
User experience – Power is now at end users
Understanding data, understanding analytics – we should definitely study this!
The only thing I can guarantee – Tomorrow is gonna be different than today
Analyzing real time data!
Business models instead of biz technology!
…but have to understand biz technology

Inovacije

2

U zadnjih mjesec dana sam provela mnogo vremena istrazujuci i poredeci pojedine drzave u njihovim nastojanjima da podstaknu rast broja inovacija, a samim time i rast cijelog niza ekonomskih pokazatelja.

3-Innovation-Growth

Napisacu samo par cinjenica koje su mi bile interesantne i koje mogu izdvojiti iz pregrsta informacija koje sam procitala.

Finska – nevjerovatno! Nisam imala nikakvo znanje o ovoj drzavi kada su inovacije u pitanju, ali su otisli jaaaako daleko. Finska je na vrhu ljestvice po izdvajanju za istrazivanja i razvoj, cca 3,3% od GDP-a. (A 2012 god je bilo 3,6% sto je jaaako visoko). Po mnogo cemu je prva, po pojednostavljenoj birokraciji i olaksanom poslovnom ambijentu itd, medjutim sta mi je zapelo za oko su  KREDITI koje daje drzava, tj. drzavna agencija za inovacije (TEKES). Pored silnih grantova, oni imaju i kredite sa niskom k.s. I taman kad sam pomislila – pa dobro ipak je niska k.s.  akcelerator za razvoj, tad procitam da u slucuja “promasaja”  tj. neuspjelog projekta kredit se retroaktivno pretvara u grant. Sta da kazem 🙂

I da, budzet za inovacije je 2x veci od budzeta Svedske za istu svrhu, a stanovnistva imaju skoro pa duplo manje nego Svedska.

I imaju super pristup – Test your idea! Savjetuju svakome da poprica sa njima prije nego krene u aplikaciju. Koliko ih onda ljudi kontaktira?!  Svaka im cast, citas i ne vjerujes… a zato im je broj uspjelih projekata jako visok, tj. procentualno negdje oko 50-60%

Velika Britanija – kazu posto ima najbolje univerzitete (neke od najboljih u svijetu), ocekuje se i da ima jako mnogo inovacija. Tu sam naisla na interesantnu cinjenicu da su im non stop otvoreni neki pozivi i kad god hoces trazis novac. A super je stvar sto imaju jedan simple excel sheet sa apsolutno svim projektima (naziv firme/instituta, grad, iznos, naziv projekta) koje su finansirali zadnjih 10 godina. Super im je i pregled poziva: otvoreni, zatvoreni, buduci, pa se moze lako orjentisati i pripremiti. Agencija se zove Innovate UK. O projektima bi se moglo pricati u nedogled kakvih sve ideja i projekata ima. Cime se ljudi bave je nevjerovatno. Ostanem citati i vrijeme mi proleti da nisam svjesna uopste.

Eto, toliko od mene za veceras, mozda vas inspirisem da napravite nesto novo 🙂 ako nista promijenite posteljinu za laku noc 🙂 Nekad je i to inovativno 🙂

Ah ti Svedi!!!

3

Kad vidim ovako nesto jednostavno, bude mi krivo da se nikad sama nisam toga sjetila. Pa ti Svedi su stvarno…

Neki dan u firmi vidim iskruzuju jedan ovaj kvadrat i ubacuju novi. Tako rijese mrlju, rupu ili sta se vec desilo sa itisonom… samo zalijepe novi komad precizno…

20151007_155552

 

A jedna stvar sto mi je izazvala istu reakciju je bila i to kako prave put do neke zgrade/muzeja; posade travu prvo i puste ljude da hodaju i gdje ljudi sami utabaju sebi put, oni samo  urede i naprave tu pravi put… Simple as that!

Nisu oni ratovali dugo…bice da je to…

 

Persiranje u Svedskoj

6

Odavno hocu da napisem nesto na ovu temu.

A interesuje me i sta vi mislite o tome?

Nakon vise godina rada u BiH mogu reci da je bilo tako naporno suradjivati sa nekim ljudima koje smo morali persirati. Covjek se jednostavno ne osjeca slobodno niti blisko da bi se obratio i imao opusten razgovor. Medjutim, to je postalo navika tj. svi to prihvatamo bez pogovora jer to je tako. Ali je cinjenica da sam se uvijek prije obratila kolegi ili osobi koju ne moram persirati nego nekome koga persiram. To samo otezava i stvara distancu.

U Svedskoj se pitam sta je kljuc uspjeha (izmedju ostalog)… I sve vise shvatam da tako lako komuniciraju i suradjuju jedni sa drugima, bez obzira na poziciju, jer nema nepotrebne distance medju ljudima kada su u pitanju obracanje i suradnja itd. Svako svakoga zove imenom i to je to.

Neki dan sam isla da upoznam generalnu direktoricu jedne drzavne institucije i pripremam se, imam tremu, pitam kolege kako je trebam osloviti: gospodjo, direktorice, Vi..? … a znate sta su oni uradili – poceli se smijati!!! Kazu u Svedskoj se samo kralj i kraljica persiraju. Pa to je tako divno!!! Ne kazem da mozda nema nekih drugih stvari i problema u komunikaciji ali definitivno odsustvo persiranja olaksava i stvara bliskost.

Sad vidim da je cak ispalo smijesno kad sam neke osobe na poslu persirala, na samom pocetku, i odmah su mi skrenule paznju da nema potrebe za tim.  🙂

 

Rodjendanska salata

4

Evo za vox jedna salata za rodjendan. Posto se svima kod kuce jako svidjela, to je isto kao da se svidjela i voxu 🙂

Ustvari, kad sam sebi nasla posla pa moram sjeckati po cijeli dan, evo i vama da sjeckate 🙂 jer se svima svidja kako je fresh a zdrava.

Prvi put sam jela ovu salatu na jednoj proslavi gdje je svako morao napraviti nesto tipicno za svoju zemlju, a ova dolazi iz arapskih zemalja.

Tabbouleh salata

  • Puno svjezeg persuna, isjeckati skroz sitno
  • Jedan paradajz isjeckati skroz sitno
  • Pola ili cetvrtinu glavice crvenog luka (ja sam uzela onaj ljubicasti, kapulu, jos je bolji), isjeckati skroz sitno
  • Skuhati fildzan bulgura ili kuskus

Sve to izmijesati dobro, a pred serviranje dodati:

  • Sol
  • Maslinovo ulje
  • Sok od limuna

Sve izmijesati i servirati 🙂 prijatno!

20150912_211810

 

Nisam sigurna da li je originalni recept ali evo nasla sam i ovaj, doduse komplikovaniji: http://www.coolinarika.com/recept/tabbouleh-8211-salata-od-persina-i-bulgura/

Pronasla sam i sliku kako je izgledalo na zabavi:

received_10153281871894563

received_10153281871094563

 

Nase zlato

7

Svakome je nesto bitno. Svako od nas ima masu stvari kojima je zaokupljen. I tako zivi iz dana u dan. Prestane primjecivati sta je drugima bitno i koliko. Svi manje vise mislimo na sebe… ovo je vjerovatno nesto sto bi mnogo bolje razradio novi bloger, pozitivna psihologija (jedan post sam procitala i vec mi se svidja).

Nego, da se vratim na temu. Ovo ljeto sam se malo druzila sa turistima koji su dosli u BiH i to bas u moju Bosansku Krupu. Iz Njemacke, V. Britanije, Irske, Holandije, Švedske… Ne pricam o dijaspori nego o pravim turistima, strancima, koji su htjeli vidjeti BiH pa tako dosli i u Krajinu…

Nema rijeci koje mogu opisati to zadovoljstvo kao kad se ovi stranci odusheve nashom prirodom i cistim rijekama. To je nesto nevjerovatno. Jedni ce drugi put doci na vise dana, drugi ce povesti i prijatelje, treci ce se opet vratiti itd… I prica se nastavlja..

Jedan par sa djecom iz Berlina je boravio sedmicu u B. Krupi. Druzili smo se dosta vremena, a sve to vrijeme, kako god se nisu mogli nadiviti ljepoti, nisu se mogli nacuditi kolicini smeća koje ljudi ostavljaju na obalama Une. Doslo je do toga da su i sami poceli kupiti smeće koje bi neko ostavio za sobom na obali. Njima to nikako nije jasno. Nije im jasno da ljudi ne vide vrijednost i ljepotu u kojoj zive. Svugdje su flaše, kese… Po gradu, cak i nedavno sredjenim adama, u kanjonu… A onda mi na um padne ono – Unu ne treba cuvati od ljudi, treba uciti ljude da cuvaju Unu. I Krusnicu! Dobro se sjecam tih rijeci iz skole, ali je suprotno: Kod nas je cool ostaviti smece za sobom, a nikako nije cool ubaciti u kantu ili ponijeti sa sobom kad smo vec mogli iz prodavnice donijeti kesu i uzivati pored Une.. Ovaj osjecaj nase bahatosti je ipak nadmashio strah od pasa lutalica, i svega onoga sto nismo sposobni rijesiti… A takva ljepota!

 

Vise puta sam sebi rekla da necu pisati nista sto je negativno o nama samima, jer toliko toga je vec receno, ali ovaj osjecaj ipak nadvlada moju odluku.

Ne bih ni napisala post da danas nisam posjetila jednu malu izlozbu na kojoj me neke cinjenice vratise u stvarnost i osvjezise sjecanje na riječi spomenutih turista od prije sedmicu-dvije. Ovo je nesto sto ce uskoro sve veci broj ljudi zadesiti, a vec se desava cak u Kaliforniji, tako razvijenom dijelu svijeta, ali nista ne pomaze – stvarnost je tu. A mi imamo ZLATO i ne cuvamo ga.

 

650 miliona ljudi nema dostupnu pitku vodu,

2.3 milijarde ljudi nema osnovne sanitarne uslove,

90% rasta populacije do 2050. godine ce imati nedostatak vode,

 

…a ovo je osnovna ljudska potreba, da ne pricamo uopste o turizmu u BiH, uredjenosti, psima lutalicama, ekonomiji, reciklazi nego samo o nasim navikama kada je u pitanju zlato buducnosti.

Cuvajmo vodu i prirodu, necemo je jos dugo imati ovakvu kakvu imamo sad.

 

 

 

 

 

 

 

Paralelni svijet negdje u Africi

4

Danas cu pisati o necem sto me odusevilo i pokazalo da ljudi jos uvijek imaju humanosti u sebi.

U Švedskoj sam, izmedju ostalih informacija, saznala i za jednu organizacija koja pomaze da se smanji ekstremno siromaštvo u svijetu. Prvo sto sam pomislila je bilo da postoji hiljade takvih organizacija, a kada se spomene siromaštvo nije uopste potrebno traziti dalje od BiH. Medjutim…

Kada sam izasla iz okvira BiH, primijetila sam da ljudi vise pricaju o nekim, nazalost, ekstremnim ali prisutnim primjerima siromastva u africkim drzavama. I dalje mi je slika bila nejasna ali sam htjela upoznati ljude koji vode organizaciju za koju sam slucajno saznala. I tu pocinje prica…

Zamisliti da ljudi zive zaista onako kako smo mogli vidjeti na TV ili nekim slikama koje obidju svijet kroz razne medije je za mene nestvarno i nezamislivo. Nazalost, itekako je realno, obzirom da se procjenjuje da najmanje 1,5 milijardi ljudi iz 91 zemlje u razvoju živi u potpunom siromaštvu, dok 800 miliona ljudi preživljava na granici siromaštva.

Da priblizim sliku, ljudi u zemljama poput Togo, Nigerije, Ugande, itd. ne misle na mnogo stvari kao sto to ostali svijet radi, a jedino sto ih mori je glad i kako zaspati gladan ili sta jesti kada se probudis. I o cemu uopste moze razmisljati covjek koji umire od gladi ?! Kada sam slusala ovu pricu priznajem najezila sam se. Znam da ovakvih primjera ima vrlo blizu nas, ali zamisliti da gradovi, sela, zive tako, je strasno. A procjenjuje se da samo 2% svjetskog BDP-a bi bilo dovoljno za osnovnu socijalnu zastitu za najsiromasnije!

I tako upoznam ljude koji obilaze sela u Africi i pitaju stanovnike sta ustvari zele? Nema tu nekih velikih zelja, samo zele prezivjeti, imati dovoljno hrane… Ali kako? Nakon sto i sami kazu i opisu kako, organizacija koju sam spomenula na pocetku, Action 10, im pokusava pomoci. I dalje sam cekala da cujem najzad koji je fazon, medjutim ovdje je bilo rijeci o jednoj istinskoj zelji i humanosti.

Cijela organizacija radi volonterski, i niko iz organizacije ne ostvaruje nikakav prihod. Medjutim, kada sam cula pricu, kao da sam se vratila par stoljeca unazad…cak i milenij. U jednom selu su htjeli da proizvode nesto kako bi to prodali i kupili hranu. Action 10 je poceo da sakuplja novac da im posudi da to i urade. Prosjecna pozajmica je bila oko 400 SEK (40 EUR). I tako su zene, njih pedesetak, pocele da koriste svoje vjestine kako bi nesto proizvele da to kasnije prodaju i zarade novac za hranu i sirovine koje su im potrebne za dalju proizvodnju. I zamislite koja hrana za dusu ljudima koji su samo zeljeli pomoci i kasnije vidjeli da ovaj metod uspijeva! Zene su proizvodile i uspijevale vracati pozajmicu, a cak su predlozile da se vrati i vise nego su pozajmile, kako bi sacuvale novac. Tako nastaje i prva banka u selu – osoba koja cuva novac kod sebe i vraca nazad ovim zenama onda kada odluce dalje investirati. A novac koji je prvobitno pozajmljen, kada se vrati, daje se drugom selu za njihovo poduzetnistvo, jer su vec culi za Action 10 i zarko zele da dobiju priliku. Moram spomenuti i prvu javnu istituciju – to je covjek koji sakuplja novac za vodu koja se potrosi i koju stanovnici placaju vrlo malo, sto je potrebno za slucaj nabavke ili daljeg obezbjedjenja dotoka vode u selo. I to je institucija! Ne mogu ni zamisliti koliko smo daleko otisli, ili koliko su ljudi daleko ostali u pojedinim podrucjima kojih nazalost nije malo u svijetu.

Sve sto je lijepo kratko traje – primijetili ste da sam pisala samo o zenama, a tu se i pojavio problem. Muzevi su postali ljubomorni i zabranili su zenama rad. Znaci, ni ljubomoru nismo mogli izbjeci, radja se bez obzira na sve 🙂 Action 10 je stao sa svojim aktivnostima, bez ikakvog pokusaja da nesto ucini po ovom pitanju, sto se ispostavilo ispravnim jer nakon nekog vremena je par muzeva ipak doslo u organizaciju rekavsi da im je bilo bolje dok su zene radile, ali bi i oni htjeli pokusati. Naravno, prvo su ih nagovorili da ohrabre i uvjere i ostale muskarce da puste svoje supruge da rade… I tako je ponovo zazivjelo zensko poduzetnistvo.

women-for-togo-campaign_02_Valéria-Rodrigues-Valéria_823px

Sada kada ih pitaju kako se osjecaju uz Action 10, odgovor je vrlo jednostavan – Sretni smo!

Za mene je ova prica bila kao shok, nakon kojeg sam pozeljela otici i vidjeti kako izgleda taj svijet koji se, koliko god nemoguce zamisliti, odvija paralelno ovom koji mi zivimo, sa hiljadu prohtjeva, zelja, briga, mogucnosti… A za ovu pricu sam zahvalna Cecilii, koja je svoj zivot posvetila da smanji siromastvo, a na tom putu joj pomazu i drugi ljudi koji u sebi imaju tracak humanosti. Lijepo je znati da u ovom razvijenom svijetu postoje emocije i humanost, te da sam imala cast da saznam za ovako nesto. Do sada sam vjerovala da postoje samo organizacije koje sebe odrzavaju na tudjim mukama i siromastvu, tako zaradjujuci novac a prosljedjujuci vrlo malo onima kojima treba.

O ovoj humanoj prici se moze saznati vise, ukoliko neko zeli, na web stranici http://action10.org/ 

U slucaju da neko zeli donirati novac, koji god da je iznos za jednu osobu iz sela u Africi jako je znacajan, moguce je uraditi preko Paypal http://action10.org/togo2015/improved-livelihood/

Ne znam za vas ali za mene je ova prica stvarno dirljiva i nestvarna, a pogotovo kada sagledam sa koliko raznih gluposti se svi danas opterecujemo. A da ne govorim o prohtjevima…

Srecom, za mene je jedan od najboljih osjecaja kada nekome pomognem…

Jel i vi ovako?

1

Jel i vi slusate samo refren 🙂

Uvijek sam slusala pjesmu do refrena a nakon refrena ide slijedeca.  Kad sam otkrila Pop danthology bilo mi je nekako lakse – nisam sama. A imam osjecaj da sve vise ljudi upada u ovu kategoriju koja je lijepo (ali bas lijepo) pojasnjena u videu. Uzivajte 🙂

 

A onda poslusajte Pop danthology, bilo koja godina 🙂

Npr: