29032018 Bebe i mirisi

6

Čitam pitanja mama na fb koje traže preporuke za neke proizvode za bebe i između ostalog se nadje i želja ‘da lijepo mirise’ krema, šampon…

Prije nego se Emma rodila sam bas bila neinformisana a nije me ni zanimalo sve sto nosi trudnoća i beba. Valjda tek kad se nadjes u tome onda možeš da učiš, razumiješ i otkriješ jedan novi svijet, svijet trudnica i beba.

Kako sam se u tom novom svijetu nasla u Švedskoj, prihvatila sam zdravo za gotovo masu stvari koje sam dobila kao savjet od babica u trudnoći i poslije. Nekako i u trudnoći i sa malom bebom ovdje postoje neki standardi. Svi znaju za jednu kremu koja se koristi za odredjenu stvar npr i nema puno lutanja, možda da imaju 2-3 alternative i to je to. Sve je provjereno, testirano i ako slučajno promašite savjet babice, apotekar će vam znati reci…

Medjutim ono sto je poznato je da bebe ne podnose mirise. Ja ih nisam podnosila u trudnoći i koristila sam samo preparate bez mirisa; šampon, losion, kremu za ruke, prasak za veš, omekšivač… U kozmetičkom salonu kada vide trudnicu automatski prilagode tretman da nema mirisa. Tako isto i proizvodi za male bebe, uglavnom su bez mirisa tj. to se podrazumijeva.

I kada tako živiš u tom ‘balonu’ i podrazumijeva se da bebu nećeš izlagati mirisima, onda mi je tako čudno bilo pročitati da mame traže preporuke za proizvode ‘koji lijepo mirisu’.

Usput, ima li ista ljepše od mirisa bebe?! ❤️

Ima li neko ko se bolje razumije pa da nam svima pojasni šta je ustvari ispravno?

Trudnoća sa Emmom

5

Emma se rodila nakon 37 sedmica i 6 dana. Uvijek sam se pitala zašto trudnice pričaju u sedmicama i zadaju mi muke da računam, ali to je jednostavno tako. Razvoj ploda se prati iz sedmice u sedmicu i zbog toga sedmice postanu bitne. Sigurno postoji još mnogo objasnjenja zasto… (please napisi u komentar ako znaš 🙂 )

Kada sam prvi put otišla u kliniku (MC) Mamma Mia u Stockholmu, samo su me registrirali i dali mi plan posjeta s tim da tek nakon 3 mjeseca radim test i ultrazvuk. Malo mi je to bilo cudno obzirom da se kod nas utzv radi odmah ali u Swe kazu da nije dobro raditi ga cesto i da zato rade samo jedan utzv, u petom mjesecu a ovaj u trecem je mogucnost s tim da nije obavezan. Prakticno mozes doci do poroda sa samo jednim utzv.

To sto mi je isto bilo cudno je da, ako nema nekih komplikacija, ovdje sve vrijeme ides na preglede kod babica, a ne kod doktora. Tako sam dosla do poroda a da me doktor nije pregledao. Medjutim, umirila me cinjenica da su babice specijalizovane samo za vodjenje trudnoce i jos posebno imaju babice koje samo rade ultrazvuk. Iako je djelovalo povrsno, ipak je to jedan sistem koji funkcionise. U slucaju nekih komplikacija, oni znaju sta rade i gdje te salju… a inače trudnoću smatraju prirodnim stanjem oko kojeg ne treba bespotrebno paničariti.

Tako sam dobila plan posjeta za cijelu trudnocu, datume, svoju babicu Ann Sofi, kalendar i prvu literaturu – Kako trenirati u trudnoci!

Da, upravo tako. Medju prvim stvarima koje sam dobila kao uputu je bilo kako da treniram. O tome cu posebno pisati u jednom od postova.

Mogu reci da sam imala jako lijepu trudnocu (mart-decembar 2017) i usput sam cijelo vrijeme radila, a samo zadnji mjesec sam radila 50% radnog vremena i bukvalno sam sa posla otišla roditi. Udebljala sam se ukupno 9 kg.

Prva tri mjeseca mi je bilo muka od mirisa svih vrsta, ali nisam povracala. Smrdilo mi je sve, hrana, prodavnica, ljudi, bas sve i nisam mogla ni jesti osim suhi sendvic, junk food kao npr McDonalds ili slicno i to vani a nikako gdje svi jedu. Zato sam na pocetku i izgubila 2-3 kg a onda se nisam puno u konacnici udebljala. Znam i da sam bila umorna vise nego ikad. Dodjem sa posla i zaspem. Nisam mogla izdržati do 8 navečer nekad. Tada sam ustvari bila najumornija.

Zadnja dva mjeseca ili bolje reci 1.5 je postalo naporno jer sam dobila kolestazu – svrab po tabanima navecer zbog cega nisam mogla spavati. To je jedan od simptoma poremecaja neke(?) vrijednosti u jetri koja se poremeti sa trudnocom i koju treba kontrolisati. Ako je u normali, sto je kod mene bio slucaj, onda nije opasno. Medjutim nisam mogla spavati po noci jer kao da me stotinu komaraca izujedalo za stopala, pa sam zato dobila bolovanje 50% zadnjih mjesec dana, kako bih radila samo pola radnog vremena i odmarala/spavala po danu. Odmah je postalo puno bolje i lakse.
Boljeli su me i zglobovi na rukama. Rekli su mi da je to zbog tecnosti u tijelu koja pritisne jedan nerv (Karpal tunel sindrom) zbog cega se osjeti bol u zglobu shake i cak slabost u saci pri podizanju predmeta. Nisam bas puno bila otecena ali eto ipak voda u tijelu se nakuplja i čini svoje.

Iako je doktorica koja me poslala na bolovanje rekla – trudnoca nije hodanje po laticama, ipak mislim da je moja trudnoca bila lijepa i bez nekih problema.

Imala sam sreću da nisam dobila strije. Citala sam da su strije hormonalne prirode i kažu da nikakva krema ne pomaze ako hormoni odluče da ih dobiješ, ali sam ipak cijelu trudnoću mazala kremu protiv strija od Vichy. Trebalo mi je možda 4 pakovanja za cijelu trudnoću.

Nisam puno oticala, ali ipak su noge bile teške a posebno ako se radi sjedeći posao kao u mom slučaju, a mislim da je isto i sa stojećim poslovima ili duzim hodanjem. Težina u nogama je neizostavan dio trudnoće i najljepše je podignuti noge na naslonjač kauča i odmoriti. Uz to super dodju i masaže stopala ko ima tu sreću 🙂
Usput, na jogi za trudnice smo dobili zadaću da svaki dan moramo dobiti masažu stopala. Ne znam koliko da mrziš domaće zadaće, tu zadaću moraš voljeti! 🙂

Ono sto je meni puno pomoglo i sto bih definitivno preporučila svim trudnicama jeste da nose čarape protiv oticanja nogu. Naravno, nikakve čarape ne mogu otkloniti oticanje ali ga mogu smanjiti i učiniti da se bolje osjećate. Mislim da je manji i rizik da iskoče vene na nogama! U svakom slučaju meni su dobro došle. Dugo sam ih nosila, tokom ljeta najlonke a kad je došla zima onda one pamučne.

Odjeću sam pokušavala kupovati ležernu i koja će mi poslužiti i kasnije. Ali nekoliko farmerica i helanki za trudnice su bili najudobniji komadi. Helanke nosim i sada 🙂

Nakon sto je prošlo prvo tromjesečje počela sam jesti opet normalno svu hranu. Nisam imala apetit za dvoje, kao sto slušam druge trudnice da znaju imati, ali sam imala potrebu da jedem nar! Non stop! Kamion nara sam pojela :)! Zato mislim i da su mi bile dobre vrijednosti na kontrolama. Pri kraju trudnoće mi se puno pilo mlijeko. Ostala hrana tu i tamo a ono sto nisam smjela jesti mi se bas jelo – sushi! Iako mislim da se ne bi ništa dogodilo i da sam jela normalni sushi ipak sam kupovala vegetarijanski.

Trudnoću sam pratila kroz aplikaciju Preglife. Bas me zanima ima li kod nas nešto slično?! Aplikacija je odlična jer je cijeli Swe sistem koji se odnosi na ženu u trudnoći uvezan. Kroz aplikaciju se prati svaka sedmica ali aplikacija opominje i kada je vrijeme da se pošalje papirologija u osiguranje za porodiljno, kada treba početi pripremati torbu za bolnicu i šta da se nadje u toj torbi, koje apoteke imaju startbox za bebe, vauceri za trudnice, checklist za stvari koje treba pripremiti prije nego beba dodje (kao npr kolica, autosjedalica, stol za presvlačenje…) Kasnije se kroz istu app nastavlja pratiti bebin razvoj.

Zao mi je sto nisam pisala tokom trudnoće pa da mi ostane vise detalja zabilježeno. To je jedan poseban period u životu i želim ga pamtiti. Ovaj post će nadomjestiti da se barem sjetim ukratko kad kasnije pročitam…
A možda napišem još detalja kasnije…

Najljepše od svega je sto sam imala nekoliko trudnica oko sebe sa kojima sam mogla razmjenjivati iskustva te nisam smarala ostale svojim pričama koje ionako niko ne razumije ko nije u toj situaciji – ili su mu takve price dosadne. Imala sam svoju Ivu, punu savjeta i iskustva sa prvim djetetom, a sada smo se pratile u samo par sedmica razlike i razmjenjivale iskustva, pričale, davale jedna drugoj shopping tips, išle zajedno na jogu, pričale ujutro na putu do posla… neprocjenjivo!
Želim svim budućim mamama ovakvo i ljepše iskustvo! Zar nismo posebne!

PS: Samo je važno opustiti se i slušati svoje tijelo. Svaka trudnoća je drugačija a tijelo samo daje signale šta mu odgovara a šta ne.

Moze li beba biti predebela?!

4

Senad i ja smo maštali o bebi koja će nositi stramplice i noge će joj biti sve u slauficima! I kupili smo te stramplice a nije se bila ni rodila.
Dva mjeseca nakon poroda smo ponosno gledali te preslatke none!
Medjutim, odjednom (3 mjeseca) smo počeli dobijati komentare da je beba predebela i da pripazimo. (?)

Beba koja isključivo doji ne može biti predebela, samo može biti preslatka!

Na klinici nam kažu: Super! Sve je super! I gledam zadovoljno graf njenog razvoja.

Medjutim, neki su zabrinuti da je predebela i daju mi savjet da joj dajem jednu turu caj umjesto dojenja. Naravno – ova instrukcija dolazi iz Bosne, gdje je upitno koliko pedijatri čitaju i rade update svoje struke! Čitam i komentare mama u BiH koje su jadne dobile zaista takve instrukcije i opet različite pa na kraju utjehu nadju savjetujući se medjusobno.
Samo mogu biti sretna da nisam u BiH i da ne moram imati dileme i nejasne ili pogrešne savjete a da ne kažem tek ‘savjete’ iz okoline.

Otprilike ovako kaže struka: Bebe koje isključivo doje u početku napreduju brže nego bebe koje se prehranjuju. Iako dobijaju vise na težini, apsolutno nema povezanosti sa pretilošću kasnije kod starije dobi djeteta.
Opasno je djetetu izbjegavati dati jesti i pokušavati produžiti vremena između dojenja ili uvesti vodu/caj. Beba jede koliko joj treba i sve te masne stanice koje nastanu su jako bitne za razvoj bebe i posebno razvoj moždanih ćelija.
Majčino mlijeko je perfektna hrana, nema praznih kalorija i nije ovisno/pod uticajem onoga sto majka jede.
Do 6. mjeseca beba treba da isključivo doji s tim da se od 4. mjeseca može početi uvoditi hrana (ovo još nismo počeli pa je to posebno poglavlje koje treba istražiti kako i koliko).
Prema tome, drage mame, uživajte u tim slatkim slauficima i jastučićima jer brzo će nestati, čim beba počne da puže i hoda.

Prebrzo prolaze dani, pisacu pa da ostanu

5

Otkako se Emma rodila prošlo je 3,5 mjeseca. Kada vidim slike, ona se potpuno promijenila a meni sve kao da se desilo jučer i već mi je zao sto dani tako brzo prolaze. Već mi neke stvari iščezavaju iz sjećanja a to je ono sto najmanje želim. Zato ću ih zapisati.

Ima još jedna stvar zbog koje želim pisati – neki detalji mi kasnije mogu ponovo zatrebati.

Cesto čitam pitanja i dileme roditelja na fb grupama i mislim da je dobro dobiti nekad komentar ili savjet a isto tako i moje iskustvo možda pomogne nekome ko se nadje u istoj situaciji.

Ovdje u Švedskoj su ipak malo drugačija pravila, možda nekome neki savjet dobro dodje. Ja nisam bas imala puno iskustva sa bebama u BiH, tj nisam ga imala nikako pa ne znam za mnoge situacije kakve su preporuke ali se nekada iznenadim koliko se razlikuju.

Ali, kao sto rekoh, najveći cilj je da mi ostane slovo da se sjetim i pročitam.

Slavna scena sa Marilyn Monroe i jos ponesto

5

Sta ja znam o ovoj sceni sa Marilyn – skoro nista osim sto sam je vidjela hiljade puta, a cak nisam sigurna ni da sam gledala film. I jos mladje generacije, koje nisu imala strpljenja gledati stare filmove, sigurno znaju za ovu scenu. Ikona jednostavno!
Sad opet dolazim do onog pitanja – mentalitet. Ili je to spremnost za biznis, ko ce ga znati. Ali nas narod je spreman da sve vidi crno. Kada neko okreci u bijelo, eh onda je dosadno bijelo, fali boja. Ako su tu boje, ko ce gledati tako shareno uvijek. Nikad zadovoljni. Nema veze sto nismo zadovoljni, ali hajmo traziti prednost u tome i predstaviti je tako i drugome. Mi smo skloni da uvijek trazimo nedostatke, budemo negativni, a kao takvi, samo privlacimo jos vece breme negativnosti na sebe – karma.
Ne znamo prodati nista, cist vazduh, rijeke, planine, historiju, kulturu, a pored tempa zivota koji postaje sve dinamicniji, usudimo se reci i da nam je dosadno. Ispricana prica…

I tako prije nekoliko, tj. u novembru hodam cestama New York City-a. Ma divno, bas kao u filmovima. Sve isto. Osim sto smrdi, prljavo je i jos na to sve smece navece svi izbace na cestu – da povratis. A kad naidjes na ove mreze ispod kojih je ili metro ili kanalizacija i cesto se vidi i dim ili isparavanje iz njih, onda bas tesko izdrzis da ne povratis. Pogotovo ove vece, gdje treba 2-3 koraka da je prodjes i ostane ti ‘miomiris’ u nosu. A jos novembar, tj skoro decembar i zima, kako li je kad ugrije?!
marilyn-monroe_white-dress

Cim sam ovo “iskusila”, sjetila sam se slavne scene sa Marilyn. Doduse, mozda tada nije smrdilo pa je izdrzala snimanje (jer odozdo stvarno pushe, sto donosi sve mirise podzemlja…). Sigurna sam da nije bas poznato da mjesto gdje je snimljena ova scena smrdi i da je fuj. Bitno je dati na znanje ono od cega se stice slava i novac.

A Amerikanci… stekla sam dojam da im je mozak ispran nekom idejom koje nema ni blizu u stvarnom zivotu, ali za koju se bore, zive i misle da im je dobro. Mogu samo reci da je u prosjeku u Bosni bolje! Ne pricam o onim ljudima koji su zaista se snashli i iskoristili propuste sistema da bi se obogatili ili koji imaju zaista dobre poslove (opet lici na Bosnu 🙂 ), iako nemaju zivota. Govorim o nekoj srednjoj klasi ili onima sto su na minimalcu. Ovi na minimalcu su tuga cemer i jad a djelovalo mi je da ih je najvise. Kazu da je najbolje biti na socijali,te da mnogi to koriste, ali je to nesto sto sam samo cula.

Suits

Da se vratim opet u New York City – cekam tako da vidim Harvey-a iz Suits, ili Carrie Bradshaw iz Sex i grad, medjutim ni blizu. Ne mislim bukvalno, nego ljude slicne njima jer mi tako zamisljamo Njujork, zar ne? Ma kakvi, grad je pun ljudi sa zalosnim facama tj licima na kojima se vidi koliko su istroseni, ruku koje imaju hrastovu koru kao kozu, misheva i najzad turista sto slikaju i dive se. I tako redom na Broadway, 5th Avenue, svugdje…
Nigdje sredjene osobe, biznismena, zene poput Carrie… A uporno sam shetala po Manhattan, hotel je bio odmah kraj finansijskog dijela Wall Street, medjutim nista.
Carrie-Bradshaw-thumb

Da budem sad i ja pozitivna, grad ima energiju, lijepe mostove, svjetla i saobracaj koji ti daju energiju u pola noci ili dana i sve zajedno je taj dojam iz filmova, ali ova druga strana o kojoj gore napisah mi je ipak ostavila jaci dojam, valjda zato sto mi niko nije rekao i nikad nisam ocekivala tako nesto. A to je upravo to – prica, promocija, na kojoj bi mi mogli zacas postati Svicarska da je znamo prodati kao Ameri!!!

IMG_20151128_012045

Kao osoba koja se izvinjava ako nesto pogrijesi, roditelji valjda tako lijepo odgojili, mada to nije nikakva prednost u danasnjem drustvu, osjecam da NYC trazi izvinjenje za ovakav post. 🙂 Sorry NYC, ipak je bilo lijepo te vidjeti!

Data is new oil

2

Danas sam slusala odlicno predavanje na Ekonomskom fakultetu u Stockholmu.Predavanje je drzao Robert Le Blanc, Senior Vice President u IBM Cloud na temu Radical Business Transformation in the Cognitive Era. Nisam bas mislila da ce me tako oduseviti, ali sam bas izasla sa predavanja inspirisana. WOW! A posto niko nema strpljenja da slusa sta sam cula, moracu sa vama ovdje podijeliti 🙂 usput da ostane da se podsjetim.

20151103_154003

Data is new oil, tako jednostavno covjek sve objasni.
Generation shift – jedna 28ogodisnjakinja kao designer mnogo vise vrijedi u IBM-u od dizajnera sa 25 g iskustva u toj firmi.
User experience – Power is now at end users
Understanding data, understanding analytics – we should definitely study this!
The only thing I can guarantee – Tomorrow is gonna be different than today
Analyzing real time data!
Business models instead of biz technology!
…but have to understand biz technology

Inovacije

2

U zadnjih mjesec dana sam provela mnogo vremena istrazujuci i poredeci pojedine drzave u njihovim nastojanjima da podstaknu rast broja inovacija, a samim time i rast cijelog niza ekonomskih pokazatelja.

3-Innovation-Growth

Napisacu samo par cinjenica koje su mi bile interesantne i koje mogu izdvojiti iz pregrsta informacija koje sam procitala.

Finska – nevjerovatno! Nisam imala nikakvo znanje o ovoj drzavi kada su inovacije u pitanju, ali su otisli jaaaako daleko. Finska je na vrhu ljestvice po izdvajanju za istrazivanja i razvoj, cca 3,3% od GDP-a. (A 2012 god je bilo 3,6% sto je jaaako visoko). Po mnogo cemu je prva, po pojednostavljenoj birokraciji i olaksanom poslovnom ambijentu itd, medjutim sta mi je zapelo za oko su  KREDITI koje daje drzava, tj. drzavna agencija za inovacije (TEKES). Pored silnih grantova, oni imaju i kredite sa niskom k.s. I taman kad sam pomislila – pa dobro ipak je niska k.s.  akcelerator za razvoj, tad procitam da u slucuja “promasaja”  tj. neuspjelog projekta kredit se retroaktivno pretvara u grant. Sta da kazem 🙂

I da, budzet za inovacije je 2x veci od budzeta Svedske za istu svrhu, a stanovnistva imaju skoro pa duplo manje nego Svedska.

I imaju super pristup – Test your idea! Savjetuju svakome da poprica sa njima prije nego krene u aplikaciju. Koliko ih onda ljudi kontaktira?!  Svaka im cast, citas i ne vjerujes… a zato im je broj uspjelih projekata jako visok, tj. procentualno negdje oko 50-60%

Velika Britanija – kazu posto ima najbolje univerzitete (neke od najboljih u svijetu), ocekuje se i da ima jako mnogo inovacija. Tu sam naisla na interesantnu cinjenicu da su im non stop otvoreni neki pozivi i kad god hoces trazis novac. A super je stvar sto imaju jedan simple excel sheet sa apsolutno svim projektima (naziv firme/instituta, grad, iznos, naziv projekta) koje su finansirali zadnjih 10 godina. Super im je i pregled poziva: otvoreni, zatvoreni, buduci, pa se moze lako orjentisati i pripremiti. Agencija se zove Innovate UK. O projektima bi se moglo pricati u nedogled kakvih sve ideja i projekata ima. Cime se ljudi bave je nevjerovatno. Ostanem citati i vrijeme mi proleti da nisam svjesna uopste.

Eto, toliko od mene za veceras, mozda vas inspirisem da napravite nesto novo 🙂 ako nista promijenite posteljinu za laku noc 🙂 Nekad je i to inovativno 🙂

Ah ti Svedi!!!

3

Kad vidim ovako nesto jednostavno, bude mi krivo da se nikad sama nisam toga sjetila. Pa ti Svedi su stvarno…

Neki dan u firmi vidim iskruzuju jedan ovaj kvadrat i ubacuju novi. Tako rijese mrlju, rupu ili sta se vec desilo sa itisonom… samo zalijepe novi komad precizno…

20151007_155552

 

A jedna stvar sto mi je izazvala istu reakciju je bila i to kako prave put do neke zgrade/muzeja; posade travu prvo i puste ljude da hodaju i gdje ljudi sami utabaju sebi put, oni samo  urede i naprave tu pravi put… Simple as that!

Nisu oni ratovali dugo…bice da je to…