Nakon posjete Avazovom tornju kroz garazu, ostala sam potpuno zbunjena. Do sada sam ulazila na glavni ulaz gdje me doceka ljubazno osoblje sa recepcije i uputi gdje trebam… Medjutim, udjete li kroz garazu, ocekujte da cete izgubiti pola sata u trazenju izlaza, ulaza, lifta, placanja parkinga…                                                                                                                                                                    

Zaista ne razumijem logiku da se toliko ulozi u zgradu i onda se bitni detalji potpuno zaborave. Mozda ima svrha zasto se zaborave…?

Kada izadjete iz garaze ocekujete putokaz za lift, no nema ga.  Ali tu je mali lift koji ide do odredjenog sprata. Odete malim liftom do nekog sprata i vrata se otvore a da ne znate gdje ste –  ni putokaza nit oznake za lift do vrha.. i kada uspjesno pronadjete i lift do vrha, pa odete i odusevite se pogledom, valja vam nazad; nigdje putokaza za garazu, a da ne spominjem da je 3. sprat zgrade pola nekog sprata garaze ali bez oznake itd… lavirint!

I onda sva sretna kada naidjem na osoblje ja ljubazno upitam  zasto nema putokaza a osoblje mi jos ljubaznije odgovori da je sve sasvim logicno…

inace smo mi u BiH poznati po logici…

Ali vrijedi svakako otići i popiti kaficu na vrhu zgrade uz prelijep pogled na Sarajevo. Samo udjite na glavna ulazna vrata pored recepcije 🙂