Ajdinović Faruk: Macina teorema
Ako biste danas izašli na ulice Cazina ili bilo kojeg drugog bh. grada i napravili upitali građane – znaju li možda ko je Aida Hadžialić, jesu li čuli za ime Faris Biogradlić, je li im poznato ko je i čime se bavi prof. dr. Senka Dinarević – Mesihović, ko je Savo Džajić, vjerovatno bi vas pitali je li u pitanju skrivena kamera. No, upitate li građane znaju li ko je Senada Nurkić Maca, stidljivo će vam potvrditi da su upućeni u lik i djelo rečene.
Piše: Faruk Ajdinović
Posjećujući ovaj, ali i druge portale u potrebi da se informišem o dešavanjima u zemlji i šire, bio sam izložen neselektivnoj paljbi vijestima o nekakvoj Senadi Nurkić koja se, bez neke naročite potrebe, a valjda iz nasušne potrebe da bilo kome bude zanimljiva, sakrila iza inteligentnog pseudonima „Maca“. Iznerviran, ali i znatiželjan, ne bi mi teško, da zarovim u bespuća interneta i saznam ko li je, što li je ta, da prostiš Maca, kad se doživljaji njenih silikona poturaju kao životno važna informacija. U najkraćem, osoba koja se odaziva na Maca je degenerativan izdanak zaglupljene omladine koja se, za potrebe dnevne razbibrige dokonih ljigavaca, skida po Facebooku, jede bananu, prepričava šta je radila, s kim je bila, koga voli, a ko je prostituka. U najkraćem, Senada Nurkić radi sve ono što zanima funkcionalno zaglupljenu bh. javnost, polupismenu omladinu, zakržljale pervertite na koje, sudeći prema broju „fanova“ i „pratioca“ pomenuta, otpada značajan broj bh. pretraživača Googlea. Senada Nurkić Maca i propaliteti poput nisu ništa drugo do lakmus papir društva u kojem živimo, društva koje više mari za stražnjicu neke, da budem pristojan, starlete, nego za ljude koji doprinose ovoj zemlji i narodu u njoj.
A ko su ovi ?!
No, da prikratim neizvjesnost i otkrijem ko su ljudi s početka teksta. Aida Hadžialić je jedno od najperspektivnijih imena švedske politike. Kažu, buduća premijerka Vlade Švedske. Aida je Bosanka, izbjegla u ratu, a svojim trudom i radom dospjela na sami vrh. Faris Biogradlić je dio tima mladih Sarajlija koji su dobili svjetsko priznanje iz oblasti 3d printanja, tehnologije koja će u budućnosti spašavati živote. Živote, pak, već sad spašava tim prof. dr. Senke Dinarević – Mesihović sa Klinike za hematoonkologiju UKC Sarajevo, koji je po prvi put obavio revolucionarnu operaciju autotransplantacije matičnih ćelija djeteta i spasio jedno dijete od sigurne i bolne smrti. Savo Džajić je, pak, jedan obični Trebinjac koji svake godine od skromne penzije uspije skupiti sto maraka i dati ih kao prilog za održavanje jedine trebinjske džamije. Čini to, kako kaže, „jer to rade normalne komšije“. Niko od njih, kao ni stotine drugih ljekara, studenata, inovatora, naučnika, sportista i umjetnika nije na ovom, ali ni na jednom drugom portalu dobio više od kurtoaznog teksta, sa zanemarivim brojem posjeta i lajkova. No, video u kojem Maca jede bananu srušio je rekorde posjećenosti, iako Maca tim činom nije ni spasila život, ni promovisala svoju zemlju, ni vratila nadu u suživot u njoj.
Tabloidizacija praktičnog uma
Svaka roba ima svog kupca. Da nema, vrlo brzo bi je povukli s tržišta. Upravo zato su vijesti o Maci koja jede bananu, nekakvoj Mimi koja misli da se Orao na ekavici kaže Oro, i ostalog polusvijeta sa društvenog taloga, toliko popularne. Ti članci omogućavaju prosječnom korisniku interneta u BiH da se šokira, da se sablazni, da pljune i da misli kako je puno, puno bolji od onog što je na njemu. Ti i takvi članci, međutim, upravo zbog potrebe ljudi da ih vide, da im se smiju, da licemjerno, tobože prestravljeno pitaju: „Ima li ova majku i oca kod kuće ?“, dok joj lupaju još jedan lajk, preplavljuju javnost. Tek negdje duboko ispod njih, tamo gdje taj isti prosječan stanvonik BiH ne zalazi, negdje na samom dnu naslovnica stoje priče o ljudima koji su postigli čuda, koji su svojim znanjem, a ne jedući bananu, postali najbolji u onom što rade. Upravo kad saberete rigidni primitivizam i najgori ološ koji se javno prostituira za vaš lajk, oduzmete bilo kakav stid, sram i ljudsku vrijednost dobijete nešto što se zove Macina teorema.
Moj cojk kaze narodu se plasira sta narod cita, znam ja nas…ti nas.
Mene lipo neka huja spopane kad vidim taj debilizam, kome se daje mjesto u medijima, pljuc.
Vidi se da smo krajiskinje 🙂
A otkako RA objavljuje postove o putovanju u Meku i Medinu ja sam ljuta, razocarana, ne znam ni sama rijec – da ima toliko ljudi okolo koji idu na hadz, bilo uzivo bilo na fb, odu i vrate se i da ne prosire takve vrijedne informacije, poruku… pa ja se pitam stvarno jesmo li mi toliki ‘da ne upotrijebim rijec’, da ne znamo nista i da samo mace cice prolaze kod nas i dobiju paznju…uzas.. : S
kako sam ja zaostao, ja ne znam ni ko je ta maca atoliko sam lijen da mi mrsko i guglati s tom pretragom… a koliko gugla trebao bi google da me zaposli 😀
ali ono sto sam shvatio da se to radi o nekoj opoziciji zrdavom razumu… a ni ovaj tekst nisam procitao jer je na fb toliko dijeljeno da nema potrebe da se cita vec po broju objava se uputim u sve..
s druge strane… 90% ljudi koji se groze tih MACA nikada ne bi saznali za tu macu da nije rasireno toliko tzn pljuvanje po toj maci… ZNACI, KO JOJ DAJE DODATNI PUBLICITET??? i u normalijoj raji.
druga stvar, stranice se finansiraju po klikovima… zasto onda uopste klikati na te stranice kada to znaci da ih placate…ne pitam to vas ovdje to mi je retoricko pitanje….ja te mace prijavljujem stalno na fb kao nezeljen sadrzaj, i za uzvrat od fb sam dobio da ne mogu promjeniti ime na fb 😀 a od moje registracije na fb 2008 nisam mjenjao… 😀
Mene je clanak zainteresirao po autoru (prije sam procitala par pametnih) i po Aidi pa procitah sve i istog sam misljenja..slazem se i sa tvojim komentarom potpuno i sa komentarom prije… ustvari-sve je receno. Zabrinjava to sto Krajiskinja rece – narodu se plasira ono sto narod cita. Za macu saznah bas na voxxyz… neko je nekad ranije nesto objavio..
Pa narodu godi lagodnost i besposlenost zato se i forsira u medijima. Ljudi su lijeni da misle imaju li para da sruju plate, a nije im mrsko misliti o parama za koncert. To ti je stalna i usavrsena lagodnost u koju se razum uveo. I meni jos kazu daj opusti se 😀 i moze li kakva laganija tema. E pa kod mene nema kompromisa. dok se prave kompromisi cak i u prolazu ne moze se ocekivati dobro nikome. Pitajmo bilo koga u cemu ce nam djeca rasti, u kakvom drustvu, svi ce reci ajd da ne filozofiramo bezveze.
https://www.youtube.com/watch?v=JaAUwZ3BKiY odlicno prikazano