Odavno hocu da napisem nesto na ovu temu.
A interesuje me i sta vi mislite o tome?
Nakon vise godina rada u BiH mogu reci da je bilo tako naporno suradjivati sa nekim ljudima koje smo morali persirati. Covjek se jednostavno ne osjeca slobodno niti blisko da bi se obratio i imao opusten razgovor. Medjutim, to je postalo navika tj. svi to prihvatamo bez pogovora jer to je tako. Ali je cinjenica da sam se uvijek prije obratila kolegi ili osobi koju ne moram persirati nego nekome koga persiram. To samo otezava i stvara distancu.
U Svedskoj se pitam sta je kljuc uspjeha (izmedju ostalog)… I sve vise shvatam da tako lako komuniciraju i suradjuju jedni sa drugima, bez obzira na poziciju, jer nema nepotrebne distance medju ljudima kada su u pitanju obracanje i suradnja itd. Svako svakoga zove imenom i to je to.
Neki dan sam isla da upoznam generalnu direktoricu jedne drzavne institucije i pripremam se, imam tremu, pitam kolege kako je trebam osloviti: gospodjo, direktorice, Vi..? … a znate sta su oni uradili – poceli se smijati!!! Kazu u Svedskoj se samo kralj i kraljica persiraju. Pa to je tako divno!!! Ne kazem da mozda nema nekih drugih stvari i problema u komunikaciji ali definitivno odsustvo persiranja olaksava i stvara bliskost.
Sad vidim da je cak ispalo smijesno kad sam neke osobe na poslu persirala, na samom pocetku, i odmah su mi skrenule paznju da nema potrebe za tim. 🙂
Slažem se! I u Americi je tako. Ja sam slao mailove nekim profesorima (inače vrhunskim stručnjacima u oblasti kojom se bavim). I kako su odgovorili? Tako što su se potpisali samo imenom, bez titula, formalnog obraćanja i ostalih krutih i uštogljenih formi komunikacije. Kamo sreće da je takva situacija i na našim prostorima.
Bas je slucajnost da sam prvo pregledala tvoje posts da vidim ima li nesto na ovu temu. Zanimalo me ipak neko strucno vidjenje toga. Najzad napisah sama ono sto mislim. Opet, ne mozemo generalizirati, sve to varira od osobe do osobe, karaktera itd, ali je cinjenica da je mnogo lakse kada nema takvih barijera…
Za mene je to bio zato sok kad sam dosla iz Svedske u Njemacku- gdje su bolestni za tim persiranjem. I na jednom radnom mjestu sefovi bili na ti a drugima na vi. Za mene je to bila cista diskriminacija i nisam razumijela uopste poentu tog jer kako kazete samo stvara distacnu. I nakon toliko godina sto sam bila tamo, nikad se nisam na to navikla jer osjecam da je protiv mog stava o istoj vrijednost sviju :/