Sta ja znam o ovoj sceni sa Marilyn – skoro nista osim sto sam je vidjela hiljade puta, a cak nisam sigurna ni da sam gledala film. I jos mladje generacije, koje nisu imala strpljenja gledati stare filmove, sigurno znaju za ovu scenu. Ikona jednostavno!
Sad opet dolazim do onog pitanja – mentalitet. Ili je to spremnost za biznis, ko ce ga znati. Ali nas narod je spreman da sve vidi crno. Kada neko okreci u bijelo, eh onda je dosadno bijelo, fali boja. Ako su tu boje, ko ce gledati tako shareno uvijek. Nikad zadovoljni. Nema veze sto nismo zadovoljni, ali hajmo traziti prednost u tome i predstaviti je tako i drugome. Mi smo skloni da uvijek trazimo nedostatke, budemo negativni, a kao takvi, samo privlacimo jos vece breme negativnosti na sebe – karma.
Ne znamo prodati nista, cist vazduh, rijeke, planine, historiju, kulturu, a pored tempa zivota koji postaje sve dinamicniji, usudimo se reci i da nam je dosadno. Ispricana prica…

I tako prije nekoliko, tj. u novembru hodam cestama New York City-a. Ma divno, bas kao u filmovima. Sve isto. Osim sto smrdi, prljavo je i jos na to sve smece navece svi izbace na cestu – da povratis. A kad naidjes na ove mreze ispod kojih je ili metro ili kanalizacija i cesto se vidi i dim ili isparavanje iz njih, onda bas tesko izdrzis da ne povratis. Pogotovo ove vece, gdje treba 2-3 koraka da je prodjes i ostane ti ‘miomiris’ u nosu. A jos novembar, tj skoro decembar i zima, kako li je kad ugrije?!

Cim sam ovo “iskusila”, sjetila sam se slavne scene sa Marilyn. Doduse, mozda tada nije smrdilo pa je izdrzala snimanje (jer odozdo stvarno pushe, sto donosi sve mirise podzemlja…). Sigurna sam da nije bas poznato da mjesto gdje je snimljena ova scena smrdi i da je fuj. Bitno je dati na znanje ono od cega se stice slava i novac.

A Amerikanci… stekla sam dojam da im je mozak ispran nekom idejom koje nema ni blizu u stvarnom zivotu, ali za koju se bore, zive i misle da im je dobro. Mogu samo reci da je u prosjeku u Bosni bolje! Ne pricam o onim ljudima koji su zaista se snashli i iskoristili propuste sistema da bi se obogatili ili koji imaju zaista dobre poslove (opet lici na Bosnu 🙂 ), iako nemaju zivota. Govorim o nekoj srednjoj klasi ili onima sto su na minimalcu. Ovi na minimalcu su tuga cemer i jad a djelovalo mi je da ih je najvise. Kazu da je najbolje biti na socijali,te da mnogi to koriste, ali je to nesto sto sam samo cula.

Da se vratim opet u New York City – cekam tako da vidim Harvey-a iz Suits, ili Carrie Bradshaw iz Sex i grad, medjutim ni blizu. Ne mislim bukvalno, nego ljude slicne njima jer mi tako zamisljamo Njujork, zar ne? Ma kakvi, grad je pun ljudi sa zalosnim facama tj licima na kojima se vidi koliko su istroseni, ruku koje imaju hrastovu koru kao kozu, misheva i najzad turista sto slikaju i dive se. I tako redom na Broadway, 5th Avenue, svugdje…
Nigdje sredjene osobe, biznismena, zene poput Carrie… A uporno sam shetala po Manhattan, hotel je bio odmah kraj finansijskog dijela Wall Street, medjutim nista.

Da budem sad i ja pozitivna, grad ima energiju, lijepe mostove, svjetla i saobracaj koji ti daju energiju u pola noci ili dana i sve zajedno je taj dojam iz filmova, ali ova druga strana o kojoj gore napisah mi je ipak ostavila jaci dojam, valjda zato sto mi niko nije rekao i nikad nisam ocekivala tako nesto. A to je upravo to – prica, promocija, na kojoj bi mi mogli zacas postati Svicarska da je znamo prodati kao Ameri!!!

Kao osoba koja se izvinjava ako nesto pogrijesi, roditelji valjda tako lijepo odgojili, mada to nije nikakva prednost u danasnjem drustvu, osjecam da NYC trazi izvinjenje za ovakav post. 🙂 Sorry NYC, ipak je bilo lijepo te vidjeti!