Odavno se nisam prepala a onda smijala samoj sebi kao danas. Kupila sam cijelo pile, a očito ovdje kad kažu cijelo onda to i misle. Onako u brzini uhvatih ovo i vrisnem odmah… a onda sam se smijala sama sebi.
Sto je najgore sliku sam poslala senadu a on je taman jeo piletinu. Sorry!
Na um mi kasnije pade – Je li ovako izgleda Svedima kada vide na balkanu cijelo jagnje na ražnju?! 🙂
Inspirisana željom jedne mame da posto po to bebi probusi uši i o tome piše na fb grupi moram jednostavno napisati svoje mišljenje tj. komentar koji sam ostavila:
Imamo i dovoljno bola dok ih vodimo na vakcine, dok im rastu zubići i sl. I to boli. Ja ne znam da bih htjela prisilno izložiti dijete i bušenju ušiju pored svega ostalog. Toliko toga prolaze u prvim godinama dok se adaptiraju da je to stvarno suvišno. Šta ako beba pored toga bude alergična na metal i smeta joj a ne može to reci. Šta ako rukicom nenamjerno povuče naušnicu a sigurna sam da će to biti svakodnevna pojava i zaboli je. Šta da slučajno skine naušnicu i ne smijem ni pomisliti šta uradi sa njom. Njihove uši se razvijaju i kasnije ta rupica možda i ne bude na ispravnom mjestu… Dovoljno moramo pogadjati šta ih konstantno boli i zašto placu. Bebi samo mogu smetati naušnice dok je tako mala.
A kada bude 6-7-8 godina pa bude željela, to će biti poseban dan u njenom zivotu, neki rodjendan npr i nešto veliko sto će sama odlučiti i čega će se sjećati.
Ja sam bušila uši 4x od svoje 6te godine i to je bilo maltretiranje. Nije uspijevalo. Morala sam skidati naušnicu operacijom. Uspjelo je tek sa 30 godina. Alergična sam na metale… ono čega se sjećam kod prvog bušenja ušiju i vadjenja tih mendjusa ne bih pozeljela niti jednoj bebi na svijetu. A dan kada me dido odveo da busim uši sa 6 godina je nešto posebno sto ću pamtiti cijeli život. Razmislite malo prije nego za svoj gusht maloj bebi priuštite još jednu bol.❤️?
Znam da će se svaliti hiljadu komentara na ovo jer je to kod nas običaj da bez razmišljanja i promišljanja idemo probušiti uho bebici, ali sam morala napisati. Možda jednoj mami probudim savjest da to ne uradi, a i to je uspjeh.
Kad se Emma rodila, pri prvoj posjeti pita mene Emmina sestra (tetisna) koja ima 7 godina – ‘A koliko godina mora biti kum ili kuma?’ A ja onako u brzini, ne čuvši ispravno pitanje kažem ‘Jednu godinu, kad je prvi rodjendan onda kum/kuma shisha bebu!’
Kaže ona ‘Ne Samra, koliko godina mora imati kum ili kuma?’
Mali moj diplomata, pametnica! Svako drugo dijete bi reklo ‘Ja hoću biti kuma Emmi!’ A ona polako sredjuje teren… šta drugo poslije toga nego joj reci da kuma može imati i 7 godina… i obećati joj da će upravo ona biti kuma Emmi.
Medjutim, svaki put kad se vidimo ona ponovo upita kao da ne vjeruje, jesmo li odlučili ko će biti kum/kuma, pa smo da je umirimo morali potpisati ugovor 🙂 Jao sreće!
Odjednom u Singapuru. Život je tako nepredvidiv… Zivjecemo tu 3 mjeseca a onda odlučiti da li da produžimo ili ne.
Senad je dobio projekt i nismo dugo razmišljali da odlučimo da dodjemo ovamo. Ja sam ionako sada slobodna i uživam sa Emmom tako da mi je svejedno gdje smo. A volim putovati i istražiti nova mjesta tako da je ovo bila super prilika!
Za sada se čini bolje nego smo očekivali! Odsjeli smo u hotelu Fraser Suits, tu imamo stan i svu hotelsku uslugu, pospremanje, bazen, teretanu, sobu za odmor, tako da se čini već sada da bi mogli ostati i duže.
U Singapuru imamo toliko toga da vidimo i radimo da se bas radujem a usput i bojim da ćemo nešto propustiti. 🙂
Toplo je i vlažno tako da obilaske ostavljamo za jutra i večeri a ostatak provodimo u hotelu ili u shoppingu.
Zna se ko je odmah uskočio u jacuzzi. 🙂
Veličina Singapura.
Emma već voli citati pored bazena 🙂
http://samra.voxxyz.com/wp-content/uploads/sites/24/2018/04/img_7507.movnas stan.
http://samra.voxxyz.com/wp-content/uploads/sites/24/2018/04/img_7505.trim_.movZa sada toliko. Biće ovo lijepa uspomena!
Konacno je došao dan da krenemo na put sa Emmom. Njen prvi let i odmah dug let. Pročitala sam masu stvari kako se pripremiti i kako se ponašati na letu da beba sto bolje podnese. Činjenica je da je bebama lakše nego nama, obično prespavaju, a jedino sto je teško je polijetanje i slijetanje jer ih zabole ushi od pritiska.
Kad smo trebali krenuti tj 17.04. Emma se bila prehladila pa smo morali odgoditi put jer nismo htjeli rizikovati da joj nasmeta niti da se slučajno šta zakomplikuje u putu. Doktori su isto rekli iako je bezazlena prehlada, bolje je odgoditi let.
Putovali smo u Singapur preko Moskve, sveukupno 14 h. Mislim da je super podnijela let osim sto je bila jako umorna i plakala od umora jer smo joj par puta prekinuli san. Prvo je zaspala u taxi do aerodroma i probudila se kad smo izlazili, pa je zaspala kad smo čekali boarding pa se probudila kad smo vezali pojas i onda je bila umorna i nenaspavana.
Pravilo pri polijetanju i slijetanju je da beba treba da doji ili jede flašicu ili dudlu. To im pomaze da se ne stvori pritisak u usima. Dojili smo pri polijetanju i super je prošlo, nije osjetila pritisak. Kad smo dostigli visinu rasplakala se od umora. Inače kad se premori počne plakati dok ne zaspe… to je ustvari jedino kad place jer je inače bas dobrica! Sto sam sretna!!! ???
Opet je zaspala i ubrzo smo sletili u Moskvu. Opet dojenje da ne osjeti pritisak. U Moskvi smo stajali sat vremena i onda poletjeli za Singapur.
Bebe inače dobiju korpu u kojoj mogu spavati na dugim letovima. Emma je vrlo kratko bila u korpi. Tj samo dok sam ja jela. Imali smo business class let i to je uveliko olakšalo let sa bebom. Mogla je ležati pored mene, spavati i jesti kad hoće tako da joj je bilo lijepo.
Nemamo se za šta požaliti ni na Singapore Airlines. Osoblje im je jako ljubazno, puno su mi pomogli sa bebom, donijeli dekicu, jastuk, hranu mi donosili kada sam mogla jesti tj kad nisam držala bebu, sve u svemu je bilo super. Bila sam zabrinuta za presvlačenje u vc ali je bilo dovoljno mjesta i bilo je uredno i čisto tako da smo redovno mijenjali pelene.
Nešto sto je svima bilo interesantno je ovlaživač zraka koji smo ponijeli jer je u avionu zrak suh pa da olakšamo disanje. Prikopča se na USB. Postao je atrakcija, mislim da će svi sebi to nabaviti koji su vidjeli 🙂
Stavljali smo svako 3 h i kapi za nos, da joj se ne bi začepio i da joj olaksa disanje jer je bila prehladjena nedavno. Inače se preporučuje prije leta da se bebama stave kapi kako bi lakše podnijele let.
Mislim da sam let kao let bebama nije problem nego je naporno sve okolo jer im se poremeti rutina, san, puno toga vide pa dobiju previše stimulacija za njihovu dob. A zavisi i od roditelja koliko su pod stresom ili ne, to beba osjeti i odmah reaguje.
Iskreno ne znam da bi se usudili putovati tako daleko na kraći period ili da smo morali putovati economy class, jednostavno mislim da nije vrijedno mučenja. Iako beba i u economy dobije korpu (na zahtjev i ovisno o kompaniji..) mislim da je ipak naporno i za bebu i za roditelje da izdrže let i da se naviknu na nove uslove a onda ubrzo moraju nazad. Masa roditelja to rade pogotovo kada imaju rodbinu na drugoj strani svijeta i to nije ništa neobično ali ja mislim da bih izbjegla ako mogu.
Zaboravila sam napisati da je baby carrier spas na letu. Jedino tako možeš imati slobodne ruke za sve ostalo.
Sada da sumiram sve sto smatram bitno:
1. Biti smiren! Tako jedino i beba bude raspoložena i smirena
2. Baby carrier, bez njega ni po sto ne krenuti
3. Tražiti baby basinet ili korpu za bebu ako je dug let
4. Dojenje pri polijetanju i slijetanju (ne treba dojiti odmah čim avion polijeće da ne bi prebrzo beba prestala nego par trenutaka nakon sto poleti početi sa dojenjem). Ponijeti i flašicu sa vodom za svaki slucaj i dudlu pa ako neće da doji onda probati sa flasicom…
5. Imati svoju dekicu za bebu da se može spustiti na dekicu bez obzira na korpu
6. Obuci bebu slojevito da se može lako skinuti u slučaju da je vruće i obrnuto. Obično se beba ugrije uz mamu pa ne treba pretrpavati.
7. Ponijeti dosta pelena.
8. Ovlazivac vazduha po mogućnosti
9. Sendvič kupiti ili ponijeti jer npr u economy class nema dovoljno mjesta da se drži beba i spusti ‘stolić’ za hranu. Tako da nešto sto se može jesti jednom rukom najbolje prolazi.
10. Kapi za nos – staviti ih prije leta i po potrebi.
11. Ponijeti lijekove koji su potrebni za prvu pomoć npr za skidanje temperature…
Ako se još nečeg sjetim dodacu na listu a ako slučajno neko čita i ima nešto da doda biće mi drago. Zato i pišem ove stvari da se kasnije lako podsjetim i zato sto mi trenuci sa Emmom prebrzo prolaze i želim imati sto vise zabilježeno!
U Singapore smo stigli ujutro u 6, s tim da je 6 h vremenska razlika. Emma je nastavila dan kao da smo kod kuće. Spavala kad inače spava, noć je prespavala i samo se jednom probudila.
Ovdje ostajemo 3 mjeseca tako da slijedi još dosta priča sa ovog putovanja.?
Najljepša stvar na svijetu je biti roditelj i posmatrati svoju bebu kako odrasta i napreduje i svaki dan pokaže nešto novo! ❤️
Kao sto vec napisah u postu Trudnoca sa Emmom, prva literatura koju sam dobila u klinici je bila kako trenirati u trudnoci. Naravno, podrazumijeva se da je uredna trudnoća, bez komplikacija.
Prvi savjet od babice je bio – radi Kegelove vjezbe! 2-4 x dnevno min, po 10ak minuta. Radi ih kad sjedis na poslu, kada cekas u redu u supermarketu, kada sjedis u metrou, samo radi! Jako su bitne za porod, oporavak i kontrolisanje mokrenja poslije poroda…
Kako inace volim jesti, morala sam trenirati da balansiram 🙂 Prije trudnoce sam bila prilicno redovna na treninzima (2-3x sedmicno), tako da mi nije bio problem nastaviti trenirati i u trudnoci. Sve do 7. mjeseca sam trenirala kao i inace s tim da samo nisam radila klasicne trbusnjake, nagle skokove i nisam trcala. Sve ostalo je savrseno funkcionisalo. Da, masine sa tezinom isto. Naravno to je sasvim ok ako je tijelo od ranije bilo aktivno i pripremljeno i treba paziti da se tezine dizu rukama, nogama a ne da se napreze stomak. Ja sam bas uzivala u treninzima a pored toga sam setala 1h skoro svaki dan (do posla i nazad).
Bila sam puna energije i stvarno mi je trening pomogao da se tako osjećam. Na početku, dok sam imala mučnine i bila preumorna, nisam trenirala ništa osim brzog hodanja do posla i nazad ali čim je ta faza prošla ja sam počela sa vježbama i osjećala se odlično.
Kontrole u klinici su prolazile ok, uz napomenu svaki put – Kegelove vjezbe! Trening za trudnice!…
Na ljeto smo otisli u Hrvatsku na more 3 sedmice i sedmicu u Bosnu. U Bosni mi je bilo jako vruće, nisam uopste mogla disati vani i sjećam se da sam jedva izdržala. Temperatura tih dana je bila oko 34’C, ne tako strašno obzirom da su prije toga bili toplotni udari, temperature i preko 40, a srecom nakon par dana je pala kisha i bilo je hladnije. Stvarno je tesko podnositi vrucinu u trudnoci. Nemoguce je disati a pogotovo nesto drugo raditi.
U Hr smo odlucili ostati duze da nakupimo energije za dugu zimu jer smo znali sta nas ceka a usput smo i naporno radili cijelu godinu tako da je to bila dobra odluka.
Tamo mi je bas prijalo. Zrak, more i plivanje a posebno jedna mala teretana na plaži gdje sam ujutro vježbala. Primijetila sam da me prolaznici malo čudno gledaju, onako sa stomakom na spravama, ali nisam se dala omesti. Super sam se osjećala.
Kada smo se vratili u Stokholm, počela sam ići na jogu za trudnice. Ta mi je joga tako divno ostala u sjećanju❤️ i preporučila bih je svakome, ne samo trudnicama. Posebno bih je preporučila ljudima koji imaju žestok svakodnevni tempo. Vježbe u kombinaciji sa meditacijom čine čuda. I uciteljica joge nas je isto opominjala – Kegel, Kegel, Kegel…
Treninzi su bili puni emocija, koncentracije na bebu, osluškivanja bebinog ritma u sinkronizaciji sa vježbama, savjeta, meditacije i posebno divnih žena koje su činile cijeli ambijent posebnim. Imali smo odličnu instruktoricu čiji glas i način pričanja je dodatno činio atmosferu tako opuštajućom.
Nekada sam nastavljala raditi i kod kuće uz YouTube;
Nakon joge, pred kraj trudnoće, krenula sam na vježbe u bazenu za trudnice. Kontala sam – sad sam već teška, tako da bolje da plutam :). Vježbe za trudnice u bazenu su bile vise zabava nego vježbe i bilo je smiješno vidjeti nas desetak loptica kako se trudimo da odradimo trening a voda i ‘tegovi’ nam nikako ne idu od ruke. Medjutim bilo je divno, bazen sa temperaturom vode od 32’C, prigusena svjetla, vjezbe i na kraju 10 min samo Kegelove vjezbe a poslije toga meditacija. I opet su nam ponovili – ne zaboravite vjezbati Kegelove vjezbe kod kuce, na poslu, gdje god i kad god stignete! Stavite alarm na tel da ne zaboravite! I slično…
To je bas bio lijep period posebno sto sam imala vremena da se posvetim sebi i bebi. Prva trudnoca je magicna i posebna kazu, a ja sam sigurna da je to istina.
Cesto sam slusala opustajucu muziku, meditirala. Na poslu smo imali treninge i ja sam nekad odlazila na meditaciju. Iako, priznajem, nisam jos dostigla taj nivo gdje se toliko uzivi u meditaciju da se iskljuci sve okolo, ipak mi je prijalo. Usput, jedan kolega sa posla je redovno putovao u Indiju i tamo se obucavao a onda nama drzao casove meditacije. Njegov glas, nacin kako prica, posvecenost i casovi koje je nama drzao su bili nesto posebno. Zavidim mu nekada na tome koliko se posvetio jogi i meditaciji i koliko je uspio dostici taj sklad i mir. Mozda nekada kad Emma poraste uzmem neki kurs joge!
Porod se priblizavao a babica opominjala – setnja, Kegel, sad vise nego ikad.
Pred porod sam se udebljala ukupno 9 kg i to je naravno sasvim individualno. Neke trudnice imaju vise vode u tijelu, neke se udebljaju jer imaju apetit za dvoje i sve je to dozvoljeno i normalno. Niti jedna trudnoca nije ista, kazu. Ja mislim da se nisam puno udebljala jer sam prva tri mjeseca imala problem da uopste jedem, tako da sam tada i omrsavila.
Samo 2 sedmice nakon poroda sam imala 2 kg manje nego kada sam ostala trudna. Stomaku ni traga! Osjecala sam se odlicno. Medjutim, dojenje trazi mnogo energije i mene je sada stigao apetit koji nisam imala tada. Sada jedem za dvoje, troje… Uvijek sam gladna i zedna. Slatko jedem vise nego ikada u zivotu. Udebljala sam se par kg i nadam se da ce na tome ostati.
Medjutim, sto je sigurno, vježbe i šetnja su mi pomogle da se osjećam kao leptir i da imam energije tokom trudnoće. Sjećam se da mnogi nisu vjerovali kad sam bila u 8. mjesecu kako hodam i kako se na meni ne vidi nikakav napor niti teret. Ledja me nisu boljela, osim ponekad krsta sto je pod dejstvom hormona kao priprema za porod.
Ustajanje navečer po 5-6 puta u vc mi nije smetalo i nije mi poremetilo ritam.
Moj način je bio da ulažem u sebe. Smatrala sam da šminka i odjeća nisu toliko bitne koliko unutrašnja pozitivna energija i toga sam se i pridržavala. Sve trudnice su lijepe i imaju sjaj a najbitnije je da se i same dobro osjećaju.
Teško je reci koliko mi je sve to pomoglo pri porodu. Kako da znam to uopste… da li bi bilo teze ili lakše da nisam vježbala..? Nemam sa cime uporediti, ali sam sigurna da mi je trening pomogao da se oporavim jako brzo. Pod ‘oporavim’ mislim na to da ne osjećam bolove i budem u stanju kretati se i brinuti o bebi. Naravno, traje jako dugo da se sve vrati na svoje mjesto. Kazu, traje koliko i trudnoća.
Odmah prvi dan nakon poroda sam šetala po bolnici. Tako su mi savjetovali. Poslušala sam i nije mi bio problem. Drugi dan su me već pitali jesam li šetala sto sam shvatila kao opomenu i dala se na posao :).
Sedmi dan smo sa Emmom prvi put šetali vani. Pola sata. Zima je bila, decembar, temperatura oko nule. Trudili smo se poslije toga da skoro svaki dan izadjemo prosetati sa njom. Mene je to bas osvježavalo a i Emma je bolje spavala.
Zao mi je sto nisam pisala redovno o treningu, određenim vježbama, momentima, ali eto i ovako ću se sjetiti nekada kad budem čitala. Emma je napunila 4 mjeseca, napreduje kao iz vode 🙂 a ja nemam problema da je nosim i mislim da od svega, trening mi je najviše pomogao upravo sada, da mogu izdržati nosati je, dizati, spuštati, a već sada nije nimalo lagana 🙂
Vjezbajte, trudite se da pozitivnu energiju probudite u sebi a ne da je trazite u okolini. ❤️ I ne zaboravite Kegela 🙂 (ako ga zaboravite, doci ce sam da vas podsjeti kad ne treba!) ?
Prehladili smo seeee. 🙁
Biće da nas je prehladio nas mali drug Kinez sa trećeg sprata. Došli su nam u posjetu i bas smo se lijepo družili a dva dana poslije saznamo da je on bolestan. Znaci virus je bio tu.
Emmi se začepio nosic, hropti kad dishe i vidi se da je prehladjena. Temperatura nije prelazila preko 37.3 tako da se može reci i da nema temperaturu.
Pomagali smo joj tako da izvlačimo iz slinu nosića i stavljamo sprej. Inhalirali smo je i to je čini mi se sve sto smo radili da joj pomognemo. Stavili smo par knjiga pod noge od krevetića da joj podigne malo glavu tako da joj se slajm ne zaustavlja. Prehlada nam je poremetila malo plan; trebali smo na put pa smo morali odgoditi.
Sada sam ja prehladjena a i Senada je uhvatilo! Do ozdravljenja!… ❤️ 
Proljeće. Odmah sve zivnulo, ljudi, grad…
Danas smo Emma i ja šetale po gradu nakon prilično produktivnog dana. Za mamu koja se još uvijek snalazi u ulozi, uspjela sam uraditi masu kućnih poslova, spremiti se da izadjem, sa bebom se igrati svaki put dok je bila budna i uspavati je isto tako da spava koliko treba (jer je bebama rutina bitna). To se sve se ne desi često u jednom danu, uvijek nešto pobjegne u naredni dan!
Kad smo kod toga, nakon sto se Emma Una rodila rekla sam sebi da će prioriteti biti:
1. Nas dvije se dobro osjećamo, tj beba je zadovoljna a mama ima energije za bebu (naspavana)
2. Rucak skuhan
Ostalo manje vise.
Jako volim red u kući i slabo podnosim nered, čini me nervoznom sto je vjerovatno neki sindrom, ali sam sebi rekla da mi kuća neće biti prioritet. Nego, skrenula sam sa teme…
Prošetale smo a Senad nam se pridružio na trgu Kungsträdgården. Divan dan!
A Emma se danas prvi put prevrnula. Hop! 🙂
Svratili smo u Eataly i ugledali oradu! Naravno da smo odmah pomislili isto. Poguzije 🙂
Bila je bas ukusna, ne sjećam se odavno da sam jela sočniju i ukusniju mmm!
Divan dan!
Tipična situacija majke, pretpostavljam. Krenula sam spavati i čujem je kako se budi, da li samo sanja pa će nastaviti ili će se probuditi da jede. Sjedim na ivici kreveta i čekam… a šta drugo nego uzeti telefon u ruke i citati svakakve gluposti.
Bar da zabilježim onda da smo danas išle na nas čas ‘Mama grupe’ gdje nam je dječji stomatolog pričao o higijeni usta kod beba. Zanimljivo je bilo. Bila su na kraju tri pravila:
1. Obroke jesti svaka 3h i bez grickalica (voća) između. Ovo vrijedi za veće bebe, par godina, kada prestanu dojiti. A sladoled, voće, Itd treba jesti uz obrok a ne između…
2. Četkati zubiće od prvog dana kada se pojave
3. Fluor
I na kraju smo nas 6-7 mama sa svojim četveromjesečnim bebama razmijenile po koju riječ, iskustvo i razišle se sretne i zadovoljne. 🙂
Fun fact: Ispade da jedino Emma spava u svom krevetiću i navece u 7 h (uglavnom) zaspe. Druge mame su mi rekle da bolje da im to ne govorim…. i jeste! Da se ne bi pokvarila!
Naravno, probudila se ?
Usput, danas je gundjala u kolicima dok smo se vozile prema klinici, prvi put da je tako ‘galamila’ iz kolica a inače je otkrila da zna galamiti ovih dana pa to ponosno i pokazuje ??
Volim hranu i volim i praviti razna jela, pogotovo eksperimentisati. Zadnjih 4 mjeseca nisam jela masu stvari koje volim zbog bebe, jer je imala grčeve i odredjene namirnice se ne preporučuju jer kroz mlijeko mogu da joj pogoršaju stanje.
Tako sam danas pozeljela Chevre salatu! Njam. Nisam dobra sa količinama jer ja to uglavnom od oka ali otprilike za dvoje bi bilo ovako:
Chevre sir 200 gr
Rikola, baby špinat, paradajz, malo luka (pola glavice ili jedan mladi luk), pola jabuke (nasjeckati na listove), cikla (gotova iz tegle), rotkvice, šaka oraha.
Sve to izmiješati i preliti sa sosom koji ste prethodno pripremili. Sos:
3 velike kasike maslinovog ulja
1 velika kasika vinskog octa
1 velika kasika meda
1 mala kasicica dijon senfa (ili običnog)
Izrezati kruh (bageti) na šnite, izrezati Chevre na deblje šnite (1 cm) i poredati po kruhu. Zapeći u rerni dok sir ne porumeni i ne počne se topiti.
Poredati šnite po salati i servirati! (Krompir /delikates/ na slici sam dodala jer smo bili prilično gladni a prije salate je tako dobro sjela supa od tikve)
Prijatno! ?
